STRAŠAN POTRES

Iz naše arhive …objavljeno 28.07.2012.

tekst i foto: Sonja Breljak
Bugojno/Izbacilo nas iz kreveta. Bilo je 1 sat i deset minuta u noći s petka na subotu. Malo kasnije smo stigli u stan, pogledali svečanost otvaranja Olimpijskih igara, progovorili još koju pa u krevet. Netom nas san počeo hvatati, kad se naš stan na šestom katu i cijela zgrada, zatresao i zaljuljao s jedne na drugu stranu. Kao klasje na vjetru. Stigoh do vrata dječje sobe. Sin je uzviknu: -Mamaa, što je to? –Potres, dršćuće velim. U to sve stade. Eto! Vele jutros, epicentar oko Zenice, gdje je bilo puno više uznemirenosti, a jačina potresa bila je oko 4-5 stupnjeva po Merkalijevoj skali.

Eh, vrati me to u mislima koju deceniju unazad. Bilo mi osam godina. Ne sjećam se više  koje je bilo godišnje doba. Zateklo me u dvorištu. Sve se zatreslo, zaljuljalo a iz zemlje je strašno zatutnjalo. Nezaboravno. Bilo je to 1969. godine u vrijeme potresa u Banja Luci. Potrajala obnova grada kasnije godinama. A ja događaj i doživljaj …taj tutanj iz zemlje …nikad ne zaboravih.

Sad, evo me u rodnom gradu u vrijeme novog potresa. Svakako sam potresena. Dani su podsjećanja na ne tako davnu, tužnu i mučnu prošlost. 27.  srpanj je. Devetnaesta obljetnica ratnih sukoba, stradanja bugojanskih Hrvata u posljednjem ratu. Stojimo na groblju. Obavijest o podsjećanju, polaganju vijenaca i spomenu, saznadosmo u posljednji tren putem Kupreškog radija. Brojne delegacije …sva imena, naslove i titule teško popamtiti, sjećam se samo prisutnosti i predstavnice Majki Vukovara, to me potreslo …položiše vijence cvijeća na centralni križ na groblju postavljen prije koju godinu “u čast palim za domovinu u I svjetskom ratu, II svjetskom ratu i Domovinskom ratu”. Podno križa stoji posveta: –Tko voli i ljubi narod svoj, za njega će i život dati a narod koji to cijeni vječno će ga spominjati“.

Pročitana su imena više od 200 Hrvata stradalih u posljednjem ratu, pa imena 20 iz logora Stadion, odvedenih i netragom nestalih …Eh, kako je ta neizvijesnost mučna, bez obzira o kojim i čijim se žrtvama radi. To sije sjeme zla za buduća vremena. Kad rodbina traga i traga, čeka, kad svi predugo čekaju na tragove, istinu o nestalima, na njihovo posljednje počivalište, na krivce i kazne …
Tužna tišina nadvila se nad grobljem. Vrućina. Zateknemo se tu, na ovaj dan skoro svake godine. Nekako mi se čini, manje je okupljenih nego prethodnih godina. Eh, zar je prošlo već 19 godina od tih događaja. Kako pojasniti, objasniti nekim drugim generacijama, drugim ljudima, što se to dogodilo, kako je počelo, kad završilo, kud odvelo …

Tamo  s početka 1992. godine. Srbi izvukli naoružanje iz Tvornice Slavko Rodić. Povukli se na okolne planine, grad im ostao kao na dlanu. U gradu organiziranje. Dio ne vjeruje u scenarij koji slijedi. Drugi, poučeni događajima u Hrvatskoj, spremniji organizirati se …E, da, sve do sukoba unutar grada između HVO-a i Armije BiH, grad se uspješno branio. Istina, granatiran je, oštećen, ali ništa ga nije ranilo tako kao sukob koji je uslijedio. Žrtava, istina, puno manjeg broja, ovih dana se, spominje i druga, bošnjačka strana. I ja se sjećam kako su vijesti o događajima do nas, majki  s djecom, u izbjeglištvu stizale na kapaljke. Neizvjesnost. A onda nastupio muk, tišina, kao da je grad, sve u njemu i sve nas, progutao mrak.
Sukobi počeli oko svetog Ilije, 18. srpnja. Hrvatski civili se konačno povukli 26. a vojska 27. srpnja. U gradu kaos. Mrtvih, zarobljenih. Pitaće budućnost tko je, gdje je, koga je. Jao počiniteljima. Ostaje i  vječni žal za žrtvama. Dugo to traje, teško prolazi, nikad stvarno ne prestaje, ne zaboravlja se, boli, o kako boli … Ali mora se dalje.

Grad je noćas pretrpio potres. Nema oštećenja.  Malo se nije spavalo, malo se o tome razgovaralo, i to je to. I kad su oštećenja veća, kao što to bijaše kod Banja Luke, 1969.godine, svi se slete, zajedno grade, rade, obnove …

Tako je to kod prirodnih nepogoda. Čovjeka navode na otpor, na rad, na slogu, na djela.

Kod ratnih, ljudskih (ne)djela, drukčije. Sve se raspadne. Potres je to uma, srca i duše.

Obnova? Ide to, ali dugo, vjerujte, jako dugo, dugo …nekad i po više generacija …traje. Traje.

Strašan potres.