IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE
piše: Sonja Breljak
sonjabreljak@gmail.com
Basel/ Sjedim u malenom uredu sportskog centra u Möhlinu, mjestašcu kod Basela gdje se odigrava Europsko prvenstvo u nogometu hrvatskih klubova u iseljeništvu i zapisujem prve rečenice ove kolumne. Sportsko društvo Croatia iz Berlina, na ovom je natjecanju zajedno s drugih osam klubova, među kojima su i naši Hrvati iz Švedske, Švicarske, Njemačke, Francuske i Slovenije. Berlinska ekipa/ a i ja s njima!/ putovala je više od deset sati do mjesta natjecanja. Nije to malo. A mladi ko mladi! Veseli, puni energije, glasni. Treba izići na kraj s dvadesetak mladića. Uspijevaju to nekako vođe puta, predsjednik Croatije Franc Husajina i Croatijin dugogodišnji aktivista Mile Zelenika. Smiruju nemirne mladiće koje nakon duge vožnje i kraćeg odmora očekuje pun natjecateljski dan.
Ima nekako peh berlinska Croatija s ovim natjecanjem. Istovremeno dok traju pripreme i odlazak u Švicarsku u Berlinu je Croatia i organizator tradicionalnog trodnevnog malonogometnog turnira za Duhove. To navodi upravu Croatije da snage popolovi, usmjeri na dvije strane. A aktivista i dobrih igrača, nikad dosta. Pa ostvarenje izvanrednih efekata i nije jednostavno.
Zauzeti pripremama, poslom i školskim obvezama, Croatijini igrači krenuli su put Švicarske u petak uvečer. Plan je bio, do ranih jutarnjih sati, stići do Möhlina, smjestiti se u hotel gdje troškove boravka snosi Hrvatski nogometni savez, pa nakon nekoliko sati odmora i spavanja, zaputiti se na nogometni teren gdje prvi susret Croatijin tim ima oko podne. Al` jest! Ne ide uvijek sve po planu.
Naznačeni hotel za sudionike natjecanja, umorni putnici iz Berlina su s lakoćom pronašli. Ali u njemu ni jednog slobodnog mjesta. U maglovitom i prohladnom švicarskom jutru, pospani igrači Croatije i njihova, kako oni kažu „civilna pratnja“, stoje ispred hotela. Pola pet je. Predsjedniku Croatije netom je na recepciji hotela priopćeno da nema rezervacije i da mjesta u hotelu ima tek za narednu noć. I da taj boravak počinje oko podne!
Gdje je nastala pogreška? Svi ostali sudionici natjecanja slatko spavaju. Stigli su noć prije. A za Croatiju su,/čijom odgovornošću!?/ kažu mislili da stiže na sam dan natjecanja. Na stadion! Tako i ispade. Čekajući uzalud ispred hotela, duhoviti nogometaši smislili šalu sabranu u poziv: -Luka, javi se! I Luka se uistinu i javio. Luka je naime, vrijedni organizator –domaćin kojega svojim glasnim pozivima, dozvaše da pomogne u traženju rješenja. No, pomoći nije bilo. Nečiji nesporazum u komunikaciji ili nečiji propust u organizaciji, ostaje da se vidi?!
Tako, igrači iz Berlina, direktno s putovanja i iz autobusa, osvanuše prvi na stadionu gdje će se natjecanje odvijati. Nije se imalo kuda drugo. Pa, nakon slabog odmora tijekom putovanja, što mogu zahvaliti sami sebi i svojoj mladenačkoj neozbiljnosti pa i propustima u disciplini, i s druge strane i nemogućnosti smještaja i odmora u hotelu, nije bilo za očekivati velike rezultate. Nakon dvije utakmice prvoga dana, ekipa je bila potpuno iscrpljena. Osvojeno drugo mjesto u skupini prvoga dana/prema natjecateljskim pravilima/, nije davalo više nikakve mogućnosti u natjecanju za jedno od tri prva mjesta. Tek za ona od četvrtog do šestog. Tu su Berlinčani bili peti. Predan im je i pehar za fair play. Lijepo da je tu. A ne znam čime su ga zaslužili. Vjerujem da ne znaju ni igrači sami. Ne pokrivaju li se tom dodjelom neki drugi propusti koji su prijetili da najavljivani „nogometni spektakl“, pretvore u skandal?
Pouke? Zlatni su ti naši momci. Duhoviti. Dragi. Svejedno, moraju se disciplinirati. U smislu sportskog života i timskog ponašanja. I vodstvo uprave iz ovog je putovanja naučilo štošta. I kad govore: „Je, sve je sređeno, sve je u redu…“ oprez, pojašnjenje i razgovori sa organizatorom, nisu na odmet. I ponavljati stanje, namjere i zahtjeve, i po više puta ako treba. Usmeno pismeno, kako god. Bolje i to nego u „gluho doba“, noći ili dana, u potpuno stranoj zemlji vikati: – Luka, javi se! Vickasto je ali ne pomaže previše!