piše: Sandra Marelja Muić
Ljeto je zbilja sinonim za razbibrigu i opuštenost, nema djela života koji se ne prilagodi visokim temperaturama, blještećem suncu i dugom danu. Kod nas su se, izgleda, najviše od svega prilagodili mediji ovom razdoblju godine, pa nema niti one slavne sezone kiselih krastavaca više, nego je postala sezona loše limunade. I to one loše, gadne, gotovo bijeložute sa tragovima limuna i masom šećera u sebi iz slastičarni gdje se još čučavac skriva u sanitarnom čvoru. Gore od najgore pjesme sa Splitskog festivala.
Svakako sam za to da se Hrvatistanac sa svojih prosječniih dvadesetak deka kamenja u želucu kojima hrli u susret jeseni, uspije makar na tren , opustiti dok vani crvčci padaju u nesvijest, ali kod nas pojam „lagano štivo“ i „ljetne teme“ poprima gotovo medicinski značaj, kao da su dio postupka lobotomije. Ubiše me sa ovim silnim celebritiyim-a našim. Koji god portal otvorim napadaju me kvazi-manekenke i kvazi- voditeljice u zamrznutim pozama. Više se takvih iznjedrilo kod nas, nego što nam je rat generala dao, a to je gotovo nemoguće. Kod nekih mi se baš srce stisne, gledaju onako zamagljeno, ukočeno , iskrivljenih usana u kameru- sve mi dođe da nazovem dotičnu redakciju, da pitam je li im treba kakva psihološka pomoć, čega su se to tako prestrašile u djetinjstvu da se i danas ne mogu nasmijati normalno. I ta cijela ekipa navodno na odmoru, a djeluju kao da prate pad dionica na Tokijskoj burzi, totalni pozerski stress. Šta će biti ako mi puder ne bude držao do jutarnjeg izdanja novina? Plastik – fantastik na svakoj jahti, slika s lijeva, s desna ,s mobitelom, bez mobitela i to mi je vijest.
Idem upgrade-ati malo pa čitam tko je to bez daha ostavio prošavši Stradunom. Kako da nije, pogotovo u nekakvoj ambalaži od tri kvadrata materijala na 35 C. Za nas prosječne smrtnice koje bez fasadnog sloja izgledamo i osjećamo se kao palaćinka od prošle večer , prilično utješan prizor. Čudi me da se novinar nije potrudio saznati na koliko je pere stupnjeva, bez cijeđenja, sa omekšivačem itd. Vječna, sada (bi-) nacionalna heroina napala medijski prostor ad – hoc početkom ljeta, samo što joj se javno ne upriliči dodjela Reda Danice s pleterom zato što je uspjela ući u haljinu prije nego je dijete prohodalo, skoro da se to sve pretvara u edukativnu akciju za ove mlade naraštaje . Uspjeh nije obitelj po sebi , nego biti fotomodel mama u toj obitelji sa dijetetom kao modnim accessoirom.
Koga briga i za čim? Koja je to kategorija nova zvana „modni savjetnici“ koja se naslikava sa ray ban naočalama i šiltericama u jedanaest navečer? To ni najveći đilkoši ne rade već dvadeset godina u modnom svijetu. Kakvo je društvo gdje je vijest tko s kim sjedi na nekoj sećiji u laundžbaru i srče na slamku, sudionici gotovo uvijek isti, samo što se iz sezone u sezonu nanovo iskombiniraju, samo što je drugi bankomat na snazi. A sva je snaga u bankomatu, isn’t it?…- možda najvažniji poučak edukativne akcije.
S obzirom da nam sadašnji premijer šeta okolo u bermudama, a bivši , u postupku suđenja za visoki kriminal, na sva zvona objavi da ide mjesec dana jedriti ili whatever ( da ga ne bi tko smetao na mobitel) , valjda i jesmo u svojevrsnom procesu onesposobljavanja mozga. Što se tiče bermuda, mislim da je voda već do grla, pa je i to predugo za obleku.