pišu: Nina (Čuljak) i Sonja (Breljak)
Mostar-Berlin/Na naš prošle godine objavljeni tekst, razgovor s gospođom Irenom Vrkljan, našom poznatom spisateljicom, 82-godišnjom nam (rođena na današnji dan, 21. kolovoza 1930. godine) berlinskom sugrađankom, „doletjeo“ komentar, neznano odakle i skoro neznano od koga. Piše nam Nina:
–Poštovana gospođo Sonja,
prebirem po webu i pronašla sam neki facebook profil gospođe Irene Vrkljan, ali nisam sigurna da je to službeni, pitam se postoji li email, ili neka adesa na koju se može pismeno kontaktirati gospođu Vrkljan? Mislim da se njena djela sve više čitaju i možda bi bila dobra ideja napraviti službeni website na kojem bi se ljubitelji njene književnosti mogli javiti i ostaviti pozdrave i sl.?
Pa dajte izdržite i ne odgovorite Nini. Mi nismo pa pišemo:
–Poštovana Nina, pročitah Vaš komentar na Hrvatskom glasu Berlin. Gospođu Vrkljan sam susrela u Berlinu, u njenu stanu, prošle godine. Gospođa je u godinama, njen suprug je bolestan, žive jedan povučen, mirniji život. Gospođa Vrkljan nema email adresu a koliko znam niti web stranu. Hoće li kad imati, to ovisi o njoj samoj i onima s kojima surađuje i donosi odluke.
Naš odgovor Nini, izazva novi dijalog:
-Poštovana Sonja, hvala Vam na odgovoru. Nekako sam osjećala da je tako (mada poznajem gospođu Vrkljan samo preko pročitanih knjiga), ipak mislim da je šteta da nema neku web stranicu, možda bi čovjeka pozitivno motiviralo koje pismo potpore ostavljeno tamo i neka svjesnost da te čitaju diljem svijeta i sl. Jučer sam pročitala njenu knjigu Rastanak i potonuće, dvije priče su me rasplakale i tako sam odlučila malo pogledati po netu, poželjeti joj sve najbolje (za par dana je njen rođendan), i tako. Sada, kada ovo pišem Vama koji ste imali čast upoznati je, osjećam kao da sam na neki način prenijela poruku. 🙂 Hvala Vam i lijep pozdrav iz Mostara,
Eto, na ovom mjestu smo saznali da je naša komentatorica Nina iz Mostara, te na to uslijedi naš odgovor i nagovor:
–Pozdrav u dragi Mostar. Piše li Nina? Kad puno i rado čita možda i piše. A nas eto zanima, čak i razmišljanja oko knjiga i priča gdje Vrkljan stavljena na papir, bilo bi to lijepo čitati kod nas.
Nina: – Danas sam pročitala Vaš mail i pomislila kako bi bila dobra ideja napisati nešto sasvim nevezano za posao. Prije sam pisala dnevnik i imala neke kraće umjetničke pokušaje, onako za svoju dušu… Napisala sam nešto na temu svega ovoga što mi se motalo po glavi od Vašeg javljanja (dijaspora, Irena, pitanje nostalgije, i sl.). Šaljem Vam u privitku, možda Vam bude zanimljivo pročitati. Živimo tako daleko, a opet sve je to relativno.
E, sad, nakon ovoga “zaronismo” u tekst Nine iz Mostara, iz čijeg nam pera stiže i telegrafskom dužinom pisani životopis:
–Puno ime i prezime: Nina Čuljak
O meni: Živim u Mostaru. Po struci sam diplomirani arheolog i profesor povijesti umjetnosti. Radim kao asistent na Odjelu za arheologiju Filozofskog fakulteta u Mostaru. (Baš ne volim pisati ove podatke, nikad ne znam što bih napisala). Fotografija: u privitku.
Sad eto, Ninina fotografija tu, par crtica iz životopisa isto tako, nova, dragocjena suradnja na vidiku a i prvi izvrstan tekst već pred nama. Dotaći, privući, okupiti …planirali smo. I plan se ostvaruje. Sve ide, kreće se, vođeno nekom pozitivnom energijom i inercijom ka čitateljima i ka suradnicima. Kao da sve ima neku čudnu magičnu moć.