SKOK U HLADNU VODU
piše: Mirela Bajlović Marasović
Volim Vas! Dugo, dugo nisam ništa pisala, nisam tjednima dolazila u susret s tipkovnicom …barem ne onako kako bih to željela. A sad, dok tipkam …ne tipkam ja …prsti sami tipkaju, lete i žure po tipkovnici kao da ih netko goni i tjera …jer im je nekako u podsvijesti da nema vremena …zastanu li samo na tren, neće moći nastaviti tamo gdje su početkom ovog ljeta stali …ne znaju prsti razlog i nije ih ni briga, veselo i u skladu tipkaju kako prsti lijeve, tako i oni desne ruke …kod mene baš danas …večeras kad mi se tako žuri …ne ratuju lijeva i desna ruka kao u Marinkovića, nego skladno grade početak nastavka moje odiseje…
Zadnji put sam opisala svoj prvi dolazak u Berlin …bilo je veličanstveno, nezaboravno, intenzivno, poučno i tako nekako …duboko. Ma rječita sam, nije problem navesti još par pridjeva tog susreta s Berlinom, njegovim pulom, sjajem, arhitekturom, manjinama, prostranstvima, kulturama …ali svaki novi pridjev bi bio poput klišeja, poput izlizanih stranica nekog starog otrcanog putopisa …a to tome nije bilo tako. Berlin je grad koji zavoliš ili ne …između nema ništa …a ja sam od onih prvih sretnika, ja sam ga zavoljela.
I tako, nedugo nakon mog prvog dolaska u Berlin, bilo je to u proljeće, uslijedio je i moj drugi dolazak …putovala sam busom, direktnom linijom Zadar-Berlin, povratna karta 1.350,00 kn, crnčila cijelo ljeto, zaradila si za kartu, za hostel …tata pomogao, ušuškao, dao …“nek se nađe za svaki slučaj“…kufer spreman, glava puna snova, srce puno čežnje u rukama milijunijedan prospekt, a planova za pola nacije…
I tad je bila jesen …ali ta jedna jesen u Berlinu, ta me očarala …obožavam to ljetno doba …lišće šuška pod nogama, onaj miris gradske kiše i ona priprema …ono još malo preostale prirode i parkova za dugi zimski san …
Kao da se cijela silueta grada promijenila…i je. Želim vjerovati da je tome bilo tako …da se te jeseni cijeli grad presvukao u jesensko odijelo i da je baš te jeseni, kad sam se odlučila po treći put vratiti …taj treći put uz stipendiju DAAD-a[1] …da je baš te jeseni sve trebalo biti onako kako je bilo. Onako kako ja to još uvijek pamtim i onako kako ću to pamtiti.
No prije svega morate nešto znati, morate znati, da Vas svaki odlazak u Berlin stoji komadić Vašeg srca …jednostavno je to svojstveno tom veličanstvenom gradu i njegovim pomalo egocentričnim stanovnicima. Ne možete odoljeti mogućnostima koje Vam se nude u svim sferama Vašeg isključivo hrvatskog života…
Ali što ćeš, ja „na tren“ zaboravila svoj „politički odnos i politički status“ s Republikom Njemačkom i u Republici Njemačkoj. Bila skroz mlada …kao da je od toga prošlo pola stoljeća …puna zanosa i snova, zaboravila na grubosti i nepravde koje sam par godina prije doživjela zajedno sa svojom obitelji.
Jer kad je čovjek mlađi, lakše prašta, prije zaboravlja …i tako sam i taj drugi put otputovala iz Berlina i već tada u busu, kao što sam to već gore spomenula, znala sam da ću se vratiti natrag …po treći put, četvrti pa duže…
Hm, nemamo svi ista prava i jednake mogućnosti…stvarno nemamo, ali o tome ću vam sljedeći put, sad žurim …čeka me mali jadnik koji sutra ima popravni iz ni manje ni više nego Njemačkog jezika …i za vraga mu prva lekcija glasi: Willkommen in Berlin!
Pa sad ti Bože reci da to nije slučajnost!
1 DAAD – Deutscher Akademischer Austausch Dienst