CRVENA OFENZIVA NA HTV-u

ŽIVA ISTINA
piše: Vjekoslav Krsnik 
Događaji posljednjih dana na Hrvatskoj televiziji samo su potvrdili da u skladu s novom vladajućom garniturom na Pantovčaku i u Banskim dvorima predstoji totalna čistka politički nepoćudnih urednika i novinara. Sad više nema nikakve sumnje da je privremena šestomjesečna upravno – urednička garnitura HTV-a postavljena uz blagoslov dnevne politike, a to znači i predsjednika Josipovića i vladajuće Kukuriku koalicije. Nakon što je s malih ekrana sasvim opravdano maknuta voditeljica za sva vremena i za sve političke opcije Hloverka Novak Srzić, posljednjih dana smijenjeni su voditelj Dnevnika 3 Siniša Kovačić, ukinuta je emisija „Puls Hrvatske“ Branimira Bilića a na njihova mjesta postavljeni provjereni esdepeovsko-haenesovski urednici i novinari.

Najsvježiji primjer je postavljenje Danka Družijanića za voditelja emisije „Tema dana“ u kojoj je odmah na početku stavio do znanja kome će se uvlačiti. Prvi gost mu je bio predsjednik Republike Iv Josipović i umjesto da ga u interesu svekoliko hrvatske javnosti, jer javna televizija prije svega treba služiti cijeloj javnosti, a ne „crvenoj“ političkoj opciji upita o njegovim pogrešnim potezima u skladu s najavljenom „novom pravednošću“ omogućio je predsjedniku da govori o njegovim tzv. „uspjesima“ na pola mandata.

Kad bi Danko Družijanić bio novinar a što nikad nije bio (bio je spiker), ali je to postao kao i mnogi na HTV-u, jer potječe iz jugoslavenske obitelji, u interesu hrvatske javnosti postavio bi mu niz pravih pitanja koje zanimaju hrvatsku javnost.

Između ostalog, odakle skromnom profesoru Pravnog fakulteta zajedno sa suprugom sedam stanova i niz nekretnina, o njegovom savjetničkom timu u kojemu glavnu ulogu ima britanski Srbin dr. Dejan Jović, o servilno-poslušničkom odnosu prema bivšem srbijanskom predsjedniku Borisu Tadiću, o njegovom odlasku u posjet Miloradu Dodiku u Banja Luku, njegovoj nezainteresiranosti u slučaju Purda koja traje i u sudbini Veljka Marića, njegovom amnestiranje Srbije kao agresora na Hrvatsku, njegovom protuustavnom zalaganju za odustajanje od tužbe protiv Srbije za genocid pred Međunarodnim sudom pravde, njegovom sustavnom ignoriranju prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana itd, itd.

Svakako je najintrigantnije pitanje bilo o krivom kadroviranju, a da sam Danko Družijanić nije bio svjestan da je i sam rezultat krivog kadroviranja, jer bez političke potpore vodeći računa o njegovoj profesionalnosti nikad ne bi smio biti u mogućnosti da intervjuira predsjednika Republike o onome što javnost zanima, a ne o onome što predsjednik želi reći javnosti.

Kao kandidat u dva navrata za Glavnog ravnatelja HRT-a u svojem programu za razdoblje 2007-2011. napisao sam: „Već dugi niz godina Hrvatska televizija (HTV) ne drži se opće prihvaćenih europskih standarda javne televizije kao vodećeg elektroničkog medija koji bi prije svega po svojoj funkciji trebao biti odraz stvarnosti hrvatskog društva i javnosti. Ona u sadašnjim okolnostima ne ispunjava na zadovoljavajući način tri temeljne zadaće koju ima svaki medij: da objektivno informira, educira i zabavlja gledatelje. Temeljna zamjerka programu i upravljanju HTV-om je kontrola koju nad tom najvažnijom nacionalnom medijskom kućom i dalje ima politika, pa baš zbog toga HTV ne ispunjava prema suvremenim potrebama hrvatske javnosti prvu i najvažniju zadaću objektivnog informiranja, da “trajno, istinito, cjelovito, nepristrano i pravodobno informira javnost” (čl. 7. Zakona o HRT-u). U četverogodišnjem mandatu prije svega zalagat ću se za usvajanje takvog zakonskog okvira koji će HRT i sve njegove sastavnice, televiziju, radio i glazbenu proizvodnju osloboditi utjecaja politike. Po sadašnjem zakonu HRT je još uvijek javna ustanova koju kontrolira dnevna politika, jer Programsko vijeće imenuje Hrvatski sabor dogovorom vladajuće i oporbenih stranaka. Zbog takvog zakonskog rješenja HRT, a osobito HTV kao najutjecajniji nacionalni medij, ne mogu služiti interesima javnosti, a prije svega pretplatnicima koji s više od 70 posto sudjeluju u njegovom financiranju.“

Naravno, s obzirom da su Programsko vijeće koje je tada biralo glavnog ravnatelja sastojalo od članova HDZ-a i SDP-a nisam dobio ni jedan glas, pa je u prvom navrati izabran Vanja Sutlić kao favorit Stipe Mesića koji je prije kraja mandata bio prisiljen podnijeti ostavku.

Na HRT-u, odnosno HTV-u u posljednjih nekoliko godina praktički se ništa nije izmijenilo, jedino se stanje pod raznim političkim pritiscima i spletkama još više pogoršalo. Nova uvjetno rečeno „crvena“ garnitura sa šestomjesečnim mandatom i neiskusnim čelnim ljudima sigurno ne će ništa promijeniti, odnosno kao što se vidi iz dosadašnjih mjera samo može stanje učiniti još gorim.

Temeljni problem Hrvatske televizije je izostanak bilo kakvih profesionalnih standarda, jer je sve podređeno dnevnoj politici. Da je tome tako svjedoči gola činjenica da je Zakon o HRT-u mijenjan čak 12 puta, a posljednji put uoči ljetnih odmora pod pritiskom haenesovske ministrice kulture Andree Zlatar Violić koja je čak ignorirala naputke iz Europske komisije o tome kako bi nadzorni organi vodeće javne televizije u Hrvatskoj trebali biti birani bez utjecaja političke strukture.

U međuvremenu su raspisani natječaji za Glavnog ravnatelja HRT-a i druga tijela, ali s obzirom na apsolutnu većinu Kukuriku koalicije u Saboru iluzorno je očekivati da će se bilo što promijeniti u već postojećoj nakaradnoj strukturi, programskoj orijentaciji i poslovnoj politici najvažnijeg informativnog medija u državi.