tekst i foto: Sonja Breljak
–Makarska, šezdesetih godina. Sve počinje novom novcatom torbom. Ima bijele i plave pruge te žutu ribu u sredini, a pripada Dori, koja upravo kreće u vrtić. Luka još nikad nije vidio ništa tako lijepo! Petogodišnjak je toliko očaran njome da zaboravi disati, te se onesvijesti. Dora ga poljupcem budi i oni postaju nerazdvojni ? sve do jednoga rujanskog dana nekoliko godina poslije, kad se Dora s roditeljima odseli u Pariz. Nakon šesnaest godina iznova se susretnu, i to u gradu ljubavi. Dora, koja je ostvarila svoj san da postane kazališna glumica, odlazi s prijateljima na otvorenje izložbe. Umjetnik je Luka. I…život kreće nepredviđenim tijekom …
Nataša Dragnić rođena je 1965. u Splitu. Nakon studija germanistike i romanistike i magisterija iz književnosti u Zagrebu, diplomirala je u Zagrebu i Berlinu. Od 1994. živi u Erlangenu i predaje njemački za strance, francuski, engleski i hrvatski.
Prema navodima nakladnika, tiska, kritičara, Nataša Dragnić je autorica jednoga od najprevođenijih i najboljih ljubavnih romana naslova “Svaki dan, svaki sat”. To je njezin prvijenac. Već je prije objavljivanja doživio velik uspjeh te su prava za prijevod prodana i prije izlaska iz tiska, u čak 28 zemalja.
Nataša Dragnić piše na njemačkom jeziku. Roman je bezvremena i moderna ljubavna priča čiji je početak radnje (gle slučaja!) smješten u Makarsku. Između ostalih, ove je godine ugledao svjetlo dana i na hrvatskom jeziku te imao i predstavljanje u Hrvatskoj. S njemačkog ga je prevela Latica Bilopavlović Vuković a tiskan je u izdanju Izdavačke kuće Fraktura, Zagreb 2012. godine .
-I kako je bilo na predstavljanju u Hrvatskoj, pitam. -Ugodno, neobično, puno poznatih lica, pa kao da čitam u vlastitom dnevnom boravku. Pa dobro …što inače a što zbog krize, Hrvati manje …ako ne čitaju, a ono manje kupuju knjige, veli autorica.
Što reći? Oduševili me citati, dijelovi knjige čitani u Berlinu. Oduševila me potpuno i sama autorica. Njena autentičnost, emotivnost, izvanredno koncipirano predstavljanje i čitanje pred publikom. Njezin divni način, toplo i istinski prenijeti čitateljima …ne samo radnju i sadržaj već i osjećaje, potpuno su osvojili publiku. Pravi užitak. Neki dijelovi romana …sjećanja na djetinjstvo ..tako su izvrsno napisani …ili još ljepše i čitani …da kod slušatelja …kod mene …vraćaju, osvježavaju …dogodilo se tako …po cijele slike iz prošlih dana. Utonuh u svijet ove knjige dok autorica čita i čita …kao da sam sanjala.
Bilo je dosta i pitanja na kraju: Kako dolazi do teme …kada će izdati novu knjigu …je li radnja prvog romana zasnovana na biografskim podacima, događajima …kako to da piše na njemačkom a ne hrvatskom jeziku …
–U početku druženja mene i njemačkog jezika, između nas je postojala samo mržnja. Danas ne mogu zamisliti niti jedan drugi jezik u kojemu bih pisala osim njemačkog. To je najljepši jezik, njegov ritam, njegova melodija. U dosta slučajeva, riječ ima i veće, punije značenje, jedna riječ za određeni ssmisao, u nekom dugom jeziku, za isto označiti potrebno je više riječi. Volim taj jezik i mislim da nikad neću ni pisati u nekom drugom jeziku …rekla je na kraju Nataša Dragnić, zahvalna publici na pažnji. Po završetku čitanja i razgovora, posjetitelji su mogli kupiti roman Svaki dan, svaki sat, kako na hrvatskom tako i na njemačkom jaziku. Cijena knjige na hrvatskom jeziku je 20 eura a na njemačkom …džepno izdanje …9,90 eura.
Uzeh ovo na njemačkom jeziku. Autorica upisa i par riječi na njenu prvu stranu. Prva dva poglavlja već su iza mene. Dok čitam, prati me u mislima glas autorice. Knjiga će mi ovih dana biti na stolu tamo gdje radim. Baciće na nju pogled moje kolege koji su iz raznih država, prolistati koji list. A ja ću s ponosom reći ...ne, ne, nije to prijevod već originalan tekst …autorica je iz Hrvatske i tek od 1994. godine živi u Njemačkoj.
Stvarno sam zadivljena. provjerite i vi, eto, zapamtite ime …Nataša Dragnić! Srest ćemo se zasigurno još. Kako ne? Pa i sama autorica je najavila uskoro i drugu knjigu. –Tako sam rasterećena i imama vremena, da bih mogla producirati knjigu svake godine. No, eto izdavač procjenjuje kada, kako, gdje ...tako novu knjigu Nataše Dragnić, možemo očekivati dogodine. Bude li na tragu ove, put do čitatelja joj je otvoren.
Držeći knjigu pod rukom, izlazim u berlinsku noć. Otvoriću njene prve strane već u podzemnoj željeznici. No, imam društvo …troje posjetitelja književne večeri u istom je vlaku, pa razgovaramo. Dvoje je Nijemaca i jedna Hrvatica …gospođa koja je na početku uzviknula …e, tu je i presse! …pa koristim priliku za upoznavanje. –Predivna večer ..autorica izvanredno čita …bilo je to jako autentično …složismo se. Velim kako se bavim tim i tim …e da, ono …predstavim i ove naše stranice …je, Hrvatski glas Berlin se zovu. –Ma, naravno, čitam, čitam, veli gospođa (Slavica Klimkowski) pa pobroja detalje i tekstove s naših stranica a mene obuze potpuna sreća kao da upravo primih najveću književnu nagradu.
E, baš je …iz više razloga …vrijedilo otići na promociju knjige Nataše Dragnić, autorice koja je zablistala na književnom i izdavačkom nebu, ulovila sve slatke tajne njemačkog jezika. Divota!