Kolumna povodom
piše: Emil Cipar
Ovih dana u mnogim hrvatskim obiteljima samo jedna tema …školske knjige. Kako do njih. Recesija se osjeti u svakom domu. Netko je izgubio posao, nekome su, ionako niska primanja, umanjena. Apokaliptični izgledi u mnogim hrvatskim obiteljima.
I sada …da zlo bude veće ne možeš se poslužiti starim knjigama. Knjige moraju biti sa Popisa. A Popis objavljuje svaka škola. Svaki profesor bira izdavača …a njih je nekoliko …mislim izdavača.
E sad …neke profesore ova recesija ne zanima. A i zašto bi ih zanimala, jer oni imaju sigurno radno mjesto. Zasada barem. I oni imaju svoje favorite među izdavačima. I njih se uporno drže. Briga njih što to roditelji moraju skupo …preskupo platiti. Važno je da njima bude lakše, njihove metode su važnije od siromaštva u obitelji.
A recesija …koga to zanima.
I kome će se jadni roditelj obratiti za pomoć u ovoj državi? Njega se uvjeri da je to za dobrobit njegovog djeteta, a on će skinuti zadnju košulju.
Moraju li se svake godine izdavati novi školski udžbenici? Mijenja li se toliko gradivo u njima?
Od kada sam prvi put ugledao Savu, tekla je od zapada prema istoku. Znači za zemljopis bi mogle poslužiti knjige tiskane u doba Gutemberga.
Povijest pišu pobjednici. Oni se mijenjaju, pa se i povijest mijenja. Ali već sedamnaest godina je pobjednik isti. Znači …važi knjiga iz 1995.
Fizika …ne znam. Tu se nešto mijenja, ali to baš nije ono da ne bila dobra knjiga naših djedova, ako je još negdje sačuvana.
Matematika je jako konstantna. Dobro …pojave se ponekad neke novine kod razlomaka, ali to nije toliko važno da bi se morala pisati knjiga. Mislim na Granićevu tvrdnju da postoje tri polovine (pola meni, pola tebi, pola Bagi). Tako je on dijelio proviziju …ne znam više zašto. Mislim da je to bilo za njegov novi udžbenik matematike.
Ja sam u školi učio da jedno cijelo ima dvije polovine. Možda ih ima više, ako se dijele veće sume. U moje vrijeme smo bili skromni. Dobro sad …nećemo zbog jedne dodatne polovine praviti problem.
Strani jezici su oduvijek onome tko ih ne zna bili strani. I Englezi uvijek govorili engleski, a Nijemci njemački. Barem tako mislim. Hoće li se to promijeniti ako promijenimo udžbenike?
Vjeronauk je valjda svima poznat. Dobro …nekima nije. Ali knjiga iz vjeronauka jest. I svatko ju ima u kući. Biblija se zove. I ona se ne mijenja …jaaako dugo već.
Ali to sve profesorima bez sluha ne dopire do gluhih ušiju. Oni žele knjige sa Popisa. Knjige koje će platiti roditelji …naravno.
Kome će se obratiti roditelj. Naravno Predsjedniku. Ali hrvatskog predsjednika to baš i ne zanima. On svojim izjavama doprinosi tjednom mijenjanju udžbenika iz povijesti. Stalno prekrštava fašiste u antifašiste i obratno.
Vladi? Ona je kriva zbog takvog stanja na školama. Kaos u izdavaštvu je njihovih ruku djelo. Teško očekivati da će oni nešto mijenjati.
Saboru? On se više brine hoće li se budući potrošači knjiga praviti na prirodan način, ili će se proizvoditi na traci. Razumljiv problem. S obzirom na cijenu školovanja, pitanje je hoće li roditelji u budućnosti imati volju pravit djecu uopće.
Crkvi? Oni zajedno sa Predsjednikom uređuju interijer učionica. Jako važna stvar …pogotovo u recesiji.
Sindikatu? E baš si pogodio! Oni su još umorni od zadnjeg krvavog i dugotrajnog štrajka. Sada ližu rane i razmišljaju o boljoj percepiji prosvjetnih radnika u društvu. Njih to trenutno ne zanima.
Ravnatelju škole? Osim časnih iznimki, ravnatelji su tu da se ne zamjeraju nikome. Reći će vam da je to stvar profesora, da se oni ne bi miješali …jer sad imamo demokraciju.
Jadni roditelji! Plati i šuti! I stisni remen …ako si ga možeš priuštiti.
Zadaća svih škola na svijetu jest pripremiti djecu za budućnost. U Hrvatskoj je nešto drukčije. Tu škole služe za prisilno stvaranje potrošača za besmisleno izdavačko iživljavanje. Radni udžbenici na primjer. Od knjiga praviti potrošni materijal je najbolji dokaz njihova cinizma.
A tko će i spremiti djecu za budućnost. Profesori koji inzistiraju na novim udžbenicima nisu spremni ni za sadašnjost.
Djecu treba učiti na vječno učenje. Treba im posredovati znanje s kojim će se moći brinuti sami o sebi …zarađivati svoj kruh. Svima je poznato da od stotinu najtraženijih zanimanja prošle godine, šezdeset njih prije dvije godine nije niti postojalo. Tjerati djecu učiti nešto što im ionako nikada neće trebati je uzaludno trošenje novca i gubljenje vremena.
I djecu treba prije svega učiti sadašnjosti. Treba im bez uvijanja reći da je država u krizi, da njihovi roditelji nisu u stanju zadovoljiti neke nametnute standarde i treba im jasno pokazati da se očekuje njihov doprinos u izlaženju iz tog teškog položaja.
Pusti snovi …jasno mi je to. Država i dalje financira jedan neučinkovit aparat koji se naziva Školstvo. Nikome u Vladi još nije proradio kliker kako hrvatsko gospodarstvo od hrvatskog školstva ne može očekivati potrebnu pomoć.