ZANOSNI GOVOR SRCA

ZANOSNI GOVOR IZRAZA SRCA U LIRSKIM TREPTAJIMA  ANTONA KIKAŠA

piše: Ljerka Totch Naumova
Toronto/ Dugotrpan  rad na zajedničkoj  knjizi kanadsko -makedonskih pisaca doveo me je u Toronto. Na manifestaciji Mjesec makedonske kulture u Kanadi, nastupila  sam kao promotor te knjige i sudionik pjesničkog mitinga. Bila je to prigoda potražiti u tom dalekom svijetu meni poznate Hrvate, koje sam susretala u slavonskim Rešetarima, gdje se već više godina okupljaju izvandomovinski pjesnici. Među njima  je ugledni poduzetnik, pjesnik i osvjedočeni domoljub  Anton Kikaš.

SUSRET NA CN TOWER

Naš susret dogovoren je u srcu centra Toronta na CN Tower, izvoru gordosti ostvarenja Kanađana. Promatram to čudo modernoga dizajna, inženjerstva i građevine. Na visini 533,33 m (do skoro je bila najvišlja zgrada svijeta), važan telekomunikaciski centar i centar za turizam u Torontu.  Valjda se i mi ubrajamo u tih 2 milijuna ljudi koji godišnje posjećuje ovo predivno zdanje i uživaju u svim atrakcijama koje im CN Tower nudi.

Između ostalih, zadržali smo se u  rotirajućem restoranu 360 The restaurant at the CN Tower. On se cjelosno vrti 360 stupnjeva svakih 72 minute. Roatacija je polagana i uživamo u fantastičnom pogledu na Toronto koji se svakog trenutka mjenja. Prijateljski razgovor vodimo uz dimljeni losos i izvrsno  kanadsko vino.

Dok govori o svojoj domovini, lice Antona Kikaša zrači, upravo, kao i sunčani zrak koji se nadvio nad panoramom Toronta. Ljubav prema domovini je gotovo kao zakon prirode. Ako si daleko nista ne smeta, vječna ljubav ostaje i na toj velikoj udaljenosti. Pokušavam sastaviti sve kockice iz bogatoga životopisa koji mi u jednom dahu želi ispričati. Gdje bi bio početak ?

Možda početi od onoga po čemu je moj sugovornik jako poznat – „pjesnik ukletog zrakoplova“.

Kada se u ljeto 1991.godine nad Hrvatskom nadvila avet rata, Kikaš je odlučio pomoći domovini i svome narodu, koji se nije imao čime braniti od agresora. Uz novčanu pomoć hrvatske zajednice Toronta, stavljajući život na kocku, zrakoplovom iz Južne Afrike dopremio je oružje u zračnu luku Zagreb, koje je bivša jugo-armija zaplijenila, a njega pod torturom odvela u vojni zatvor u Beograd, gdje je tri mjeseca odležao u samici beogradskog zatvora, da bi nakon toga bio zamijenjen za uhićenoga generala jugo-armije.

Znatiželjna sam gde su njegovi korijeni. Doznajem kako je podrijetlom iz poznatog svetišta Međugorja, korijeni su u  Bijakovićima. Djetinjstvo je proveo  u bosanskom gradiću Kaknju, no za vrijeme ljetnjeg raspusta dolazio je u Bijakoviće.

To vrijeme …vrijeme djetinjstva, zauzima kod njega posebno mjesto …o njemu govori sa sjetom. Prisjeća se nizanja duhana, zatim odlaska u vinograd i pri tome mi govori stihove iz pjesme koju je posvetio svojoj majci.

„Sjećam se i onih vrućih ljetnih dana
kada smo zajedno klasje pšenice brali,
da bismo našoj brojnoj obitelji
uz Božji blagoslov kruha dali.”

I dalje …nižu se sjećanja. Životopis kao da prolijeće niz vrijeme koje je davno prošlo no, koje živi duboko u srcu Antona Kikaša. Opet se vraćamo na zanimljiv životni put.

Već s trinaest godina odlazi u Sarajevo gdje je sa sedamnaest godina završio Geodetsku tehničku školu, a u Zagrebu Geodetski fakultet, 1967. godine.

Samo godinu dana kasnije dolazi u Toronto (Kanada), gdje već više od 40 godina ima svoju projektnu tvrtku za projektiranje novih naselja, a bavi se urbanizmom, građevinom i geodezijom.

U Torontu se uključio u aktivnu hrvatsku zajednicu i radio na promicanju istine o Hrvatskoj i njenoj povijesti, kulturi i športu. Za njega je Hrvatska jedna od najljepših zemalja svijeta, a hrvatski narod je pošten, radišan i ponosan na svoju bogatu povijet i kulturu. Organizirao je također i vodio nekoliko banketa za prikupljanje novca, a i sam darovao pozamašne doprinose za gradnju hrvatskih crkava, te Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Na samo dva banketa skupio je milijun dolara, što je bio preduvjet za otvaranje Katedre za hrvatski jezik i kulturu u blizini Toronta, na Waterloo sveučilištu, koja uspješno  djeluje već više od dvadeset godina. Svih tih godina  je predsjednik Zaklade za hrvatske studije u Kanadi, koja se između ostalog brine i za rad Katedre na Waterloo sveučilištu.

S uživanjem gledamo zalazak sunca nad Torontom. Flaša vina polako se prazni, a bogati životopis, poslovna karijera i ona druga duhovna strana …pjesništvo Antona Kikaša, još uvijek budi znatiželju. Za trenutak ostavljamo jednu dugu nostalgiju. Neki čudan osjećaj pobuđuje njegovo stvaralaštvo. Poezija kao hvatanje slike, napjeva. Ostaje pitanje: -Kako idu zajedno, jedan tako uspješni poduzetnik i stihovi?

Skromno, vrlo skromno, Kikaš  kaže:

-Bog mi je darovao jednu suptilnu umjetničku dušu koja je u jednom trenutku osjetila inspiraciju da sve ono što se  u njoj gomilalo kroz bogat život prenesem u djelo.

Prelistavam te stihove koje je počeo pisati tek 1988 godine. Pjesnički uzor mu je Antun Gustav Matoš. Pokušala sam prodrijeti u dubinu njegovih pjesma i otkriti u njima tišinu dodirnute istine. Prikovan na svoje sjećanje, Anton Kikaš, u svojim pjesmama gradi nedvosmislenu  istinu. Osjeća kroz tišinu zov daljine i zračak nade i jednu ispruženu ruku obasjanu  ljubavlju . Osjeća spokojstvo, htijenje oživljene domovine u svome srcu , kao krijesnicu  što  zabljesnu  ljepotom  neuvele sjene.

U  otkrivenim pjesničkim svijetovima Antona Kikaša,  probijaju unutrašnje jezgro nataloženih imaginacija, misaoni i emotivni segmenti, ukradeni trenutak razmjenjenoga  vremena,  čovjekova  osjećajna osebujnost, usmjerenost Bogu i kršćanskim  vrednotama.

Duboki mrak obavio je Toronto. Čaše su  ostale prazne. Još puno nedorečenih uspjeha. Uspjela sam doznati …posebno je ponosan na prijam u Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne i bavi se planovima o skoroj objavi knjige pjesama.

Obećao je kako ćemo naš  razgovor nastaviti na pjesničkim susretima u predivnoj slavonskoj ravnici uz gutljaje dobre kutjevačke graševine, domaći kulen i glazbu tamburaša  u slavonskim Rešetarima.

Kikaš se oprostio riječima:

-Gdje god pođeš širom svijeta, i kad  tisuće kilometara budu te  razdvajale od tvoje domovine oči će gledati u daljinu i vidjeti samo tvoje ljepote i tražiti našu hrvatsku riječ.