O ČEMU JE RIJEČ
piše: Žarko Delač
Nakon američkih i meksičkih sapunica hrvatski televizijski prostor u posljednje vrijeme sve više ispunjavaju turski serijali. Prokušan recept glamura, raskoši, neizostvnih ljubavnih zapleta, života na visokoj nozi nedostupnog običnim smrtnicima iskoristili su i naši euroazijski susjedi . Na taj su način ujedno uspjeli pokazati sliku svoje države u najboljem mogućem svjetlu, zainteresirati veliki broj gledatelja diljem svijeta za dolazak u njihovu zemlju i usput zaraditi na tim projektima. Pri tome se postavlja pitanje kako i mi na taj način nismo uspjeli snimiti afirmativan serijal o Domovinskom ratu ili hrvatskim povijesnim ličnostima i događajima.
Uvjeren sam kako su Penkala ili Grička vještica kao i vladavina prvog hrvatskog kralja Tomislava nedovoljno poznati u hrvatskoj a osobito stranoj javnosti.. Naravno kako su takve produkcije vrlo skupe i složene ali nekada smo snimali vrlo uspješne partizanske bitke na raznim rijekama i nitko nije postavljao pitanje budžeta. Danas kada je turistička djelatnost najpropulizvnija, snimanje ovakvih serija mora biti i dio turističke promidžbe.
Dodatna nelogičnost i pitanje bez odgovora je nevjerojatna medijska kampanja i promidžba ovakvih serija. Da je na primjer odlična serija o hrvatskim kraljevima bila upola promovirana kao ove sapunice sigurno bi im i gledanost bila veća. Nažalost ovakav tip serija namijenjen je samo za domaću upotrebu. Za razliku od primjerice i crnogorskih serija među kojima je jedna od njih pridonijela većoj posjećenosti istoimenom gradu na Jadranskoj obali.
Imajući sve to na umu nadam se kako će ministarstvo kulture i turizma poduzeti zajedničke korake kako bi se promijenila sadašnja situacija. Povijesne priče i spektakle treba staviti između i u funkciju promidžbe države i njezinih ljepota u čemu nam turska može biti primjer. I to ne samo samo u filmskoj industriji već i velikom gopodarskom napretku i razvoju zemlje čiji proizvodi u posljednje vrijeme pariraju i kineskim. Ne samo cijenom već osobito kvalitetom.
Dok se trenutačna situacije ne promijeni možemo samo zahvaljivati pojedincima kao što je američka novinarka Ashley Colburn koja je snimila 7 odličnih okumentarnih filmova o Hrvatskoj. U posljednjem koji sam gledao zabilježen je i podatak o prvoj hrvatskoj pivovari u Osijeku što je gospodarska promidžba koja se vrlo teško može platiti. Takvih neiskorištenih priča i potencijala imamo napretek i srećom to nam bogatstvo nitko ne može oduzeti. Nadam se samo kako će se s vremenom pojaviti netko tko će to znati iskoristiti.
Istina je gorka,
da se naši političari ne znaju dovoljno nositi ..na taj način ni služiti za opće dobro..sa ljudskim kapitalom..znanja i umjetnosti..nit se znaju služiti te upotrjebiti sve bogate resorse koje Hrvatska posjeduje..kuda li da se sjete pronaći one od prošlosti,što je dodatno pogubno..za hrvatsko društvo i gospodarstvo.
Imamo mi više velikana, a za mnoge nezna nitko. Uz Nikolu Teslu, tu su Spličanin Antun Lučić, koji je u Texsasu postavio prvi 200 naftinih platformi i koje su bile preteća današnjim platformama. Još je tu jedan velikan iz malog bračkog mjesta Sumartina, Mario Puratić, po Amerikancima Puretić, je sa njegovim “Powerblokom” ušao u ribarsku budučnost za vijeke vijekova, što su mnogi uvidili samo ne mi Hrvati. Barba Mariov izum je na Kanadskoj novčanici od 5$. Mario je bio počasni građanin Islanda i Japana. Dok naši još uvijek oklijevaju sa postavljanjem spomenika. Koji bi po naumu organizatora trebao biti internacionalan,… Read more »