Pavao Martinis
TEŠKO JE BITI
Kako je teško biti sam
kako je teško gledati
kad te tuđe suze kude
kako je teško
tuđi san sniti
da te ruke tuđe bude.
O kako je teško
teško
sakriti se ispočetka
i graditi kule nove
na starim temeljima
izlizanih oplakanih koverta.
I sniti budan rasčešljane
gurajući sol more
sutonu u more.
O kako je veselo društvo
tužno oko tebe
što cakli sjene
uspomene djece
nevinu zaigranost budi
drhtaj u plamenu sreće kudi
uzdah pod stolom skrivalice ljubi
trzaj buntovnika nad vratima lutalice gubi.
O kakve li sreće umrijeti sam
neznan
ne znajući plesati s prirodom
gol kao od Boga dan
dan stvaran
pjevajući o pticama
o mrtvoj prirodi san.
O kako je teško
biti i znati
izgubiti sam.
snažni stihovi, odličan stil :))