PRISTRANOST

ZAŠTO JE UOPĆE STANKOVIĆ DOVEO SANADERA NA HTV

ŽIVA ISTINA
piše: Vjekoslav Krsnik
I prije nego što se pojavio u emisiji „Nedjeljom u 2“ Hrvatska televizija i Aleksandar Stanković prekršili su postojeće zakonske i druge propise pozivajući kao gosta optuženika Ivu Sanadera. Po članku 7. Zakona o HRT propisuje se da je HRT „dužan trajno, istinito, cjelovito, NEPRISTRANO (podcrtao V.K.) i pravodobno informirati javnost o činjenicama, događajima i pojavama u zemlji i inozemstvu od javnog interesa“. U stavku 3. naglašava se da je HRT dužan „nepristrano obrađivati politička, gospodarska, socijalna… i druga pitanja, omogućujući ravnopravno sučeljavanje stajališta različitih izvora“. U Kodeksu časti hrvatskih novinara u točki 6. ističe se da novinar „kada izvještava o temama o kojima postoje različita relevantna stajališta, a posebice kad se iznose optužujući navodi, novinar nastoji sva ta stajališta predstaviti javnosti“.

Kad se analizira jučerašnja emisija s bivšim premijerom i bivšim predsjednikom HDZ-a Ivom Sanaderom protiv kojega je podignuto čak pet optužnica, sasvim je jasno da njegov nastup u emisiji nije bio u javnom interesu, nego je bio prije svega u interesu Ive Sanadera. Pri tome Aleksandar Stanković je prekršio članak 7. Zakona o HRT-u jer je PRISTRANO dao mogućnost Ivi Sanaderu da dobar dio nastupa iskoristi kako bi napao državnog odvjetnika Mladena Bajića. Naravno, zbog kršenja Zakona o HRT-u i pravila profesionalne etike odgovorna je i v.d. urednica Informativnog programa Sanja Mikleušević Pavić koja bi kao nadređena urednicima pojedinih emisija morala voditi računa o zakonskim i drugim obvezujućim aktima o standardima kojih se novinari i urednici moraju držati. Oni se na HTV-u svakodnevno krše, iako postoji Etičko povjerenstvo kojemu je očito bio cilj da smjeni dosadašnju uredničku garnituru da bi članovi tog povjerenstva uz blagoslov Kukuriku koalicije zasjeli na njihova mjesta.

Međutim u slučaju Ive Sanadera s obzirom na društvenu težinu njegovog slučaja Aleksandar Stanković je prevršio mjeru, jer dok traje pravosudni proces dovoditi glavnog optuženika na javnu televiziju nikako ne može biti u interesu javnosti, nego je to poslužilo prije svega Ivi Sanaderu da u svojem poznatom nadmenom stilu pokuša drsko manipulirati javnošću. Aleksandar Stanković se za emisiju očito slabo i nedovoljno pripremio i moglo bi se reći čak u pojedinim situacijama išao na ruku Ivi Sanaderu kad je ovaj na direktna Stankovićeva pitanja izbjegavao izravne odgovore, nego je kao u doba kad je bio premijer učinkovito koristio muljažu da izbjegne suštinu stvari. Najočitije je to došlo do izražaja u njegovom objašnjenju zašto je tako naglo dao ostavku na mjesto premijera izvlačeći se naivno na neslaganje s rješenjem graničnog pitanja sa Slovenijom. Taj isti Sanader je popustio međunarodnom pritisku u doba kad se odlučivalo o ZERP-u kojega se Hrvatska odrekla, a da ne govorimo njegovim drugim grijesima dok je šest godina bio premijer.

Za njegovog mandata Hrvatska se zadužila dodatnih oko 14 milijardi eura, za njegovog mandata Haagu su izručeni hrvatski generali, za njegovog mandata procvala je korupcija na koju su stalno ukazivali iz Europske unije, ukazujući baš na njega kao na vrh piramide te korupcije. Za njegovog mandata Ivo Sanader bio je spreman udovoljiti svakoj želji iz Austrije koja je kad je bio smijenjen s mjesta predstojnika Ureda predsjednika Tuđmana odbila agreman za veleposlanika u Austriji, gdje ga je imenovao predsjednik Tuđman. Za njegovog mandata jedan dio srpske manjine u Hrvatskoj na čelu s Miloradom Pupovcem dobio je ekskluzivne pravo da ima tri zastupnika u Saboru, iako Milorad Pupovac uživa izbornu potporu samo 7,9 posto izbornog tijela srpske manjine. Za njegovog mandata svi ljevičarski mediji, ali i javni elektronički mediji pisali su o Ivi Sanaderu kao pravom Europejcu, dok ga sad ti isti razapinju, dok je istodobno Ivo Sanader plaćao nekoliko istaknutih desno orijentiranih komentatora pod 5.000 eura mjesečno da ne bi pisali protiv njega.

Za njegovog mandata Vatikan ga je pri kraju otpisao, ali ne i lokalna Crkva, jer kad je u povodu 10. obljetnice proglašenja kardinala Stepinca blaženim u Hrvatskoj boravio čak sedam dana tajnik Svete Stolice, dakle premijer Vatikana kardinal Tarcisio Bertone on je odbio primiti Sanadera koji je jako dobro znao koliko njegovi odnosi s Katoličkom crkvom imaju utjecaja na biračko tijelo. Za njegovog mandata Stipe Mesić je prijevarom u Državnom izbornom povjerenstvu dobio drugi mandat, pa je zato bivši predsjednik dosad šutio kao zaliven o Sanaderovom slučaju, iako je svojedobno galamio protiv kapitalaca.

Postoje indicije da je čak i Zoran Milanović na izborima 2007. godine pobijedio HDZ-a, ali je bio nespreman za funkciju premijera (a nespreman je i danas) pa je pobjedu u DIP-u kojemu je na čelu bivši posljednji sekretar partijske organizacije Okružnog suda u Zagrebu Branko Hrvatin, prepustio Ivi Sanaderu. Sve su to činjenice za koje se Aleksandar Stanković trebao pobrinuti da pred hrvatskom javnošću raskrinka velikog blefera, a ne da dozvoli da Ivo Sanader pokuša utjecati na javnost, praktički vršeći pritisak na sud. I konačno, što nije nimalo beznačajno, sam je Aleksandar Stanković izjavio da ga je Sanader pozvao i ponudio mu da dođe u emisiju. To bi se moglo povezati s izjavom Sanadera da ga odvjetnički ured Čede Prodanovića brani „pro bono“, što će reći besplatno. To su uistinu priče za malu djecu od čovjeka čije je bogatstvo, naravno stečeno korupcijom i pljačkom, procijenjeno od jedne ugledne obavještajne agencije ni manje ni više nego na 500 milijuna eura.