Piše: Mladen Šimić
Subotica je danas politički i kulturni centar Hrvata koji žive u Srbiji. Nemam ja ništa protiv toga. Moja zamjerka je geografskom položaju Subotice. Ona se nalazi asimetrično, na sjeveru države, skoro na granici. U vrijeme modernih komunikacije to ne bi trebao biti problem za komunikaciju pomoću interneta, telefona, TV i radija, ali je problem za osobne susrete ljudi koji su vrlo važni.
Za Subotičane to nije nikakav problem. Skoro svi politički, kulturni, književni, muzički, likovni događaji Hrvata u Srbiji održavaju se u Subotici. To se podrazumijeva tako da se u pozivu više i ne stavlja grad već samo sala.
Kako će na taj događaj doći Hrvat iz Niša, Kragujevca, Smedereva, Šapca, Beograda, Novog Sada …to organizatora ne zanima. A problem nije tako jednostavan. Meni osobno koji živim u Novom Sadu treba 14 litara benzina da platim i da izgubim dan da bih prisustvovao nekom kulturnom događaju u Subotici. Onome iz Niša treba da uzme plaćeno odsustvo i pozajmi novac.
Rješenje je jednostavno. Lakše i jeftinije je da 20 izvođača putuje negdje nego da 200 ljudi dođe u Suboticu. Ja se zalažem da se kulturne manifestacije naše manjine dislociraju.
Kulturna i politička elita skoncentrirana u Subotici je ruralno-bunjevačka. Njihovo zanimanje i poimanje prostora države u kojoj žive i rade ne ide dalje od Vojvodine. Ne trude se čak i da u nazivima ustanove ono Vojvodina zamjene Srbija. Centralna Srbija i Kosovo ih ne zanimaju.
Bilo je animoziteta prema drugoj većoj autohtonoj grupi a to su Hrvati-Šokci. Čini mi se da se to polako mijenja. Postavljam pitanje:
-Što je sa ostalim Hrvatima koji žive u državi Srbiji a nisu bunjevačkog ili šokačkog porijekla? Dolazili su i ostajali u Srbiji iz raznih razloga. Netko je vjerovao u bratstvo-jedinstvo. Zaboravlja se jedna jednostavna činjenica da je postojala jedna zajednička država pod nazivom Jugoslavija u kojoj Hrvati u Srbiji nisu bili manjina iako formalno-pravno to nije bilo zapisano u ustavu Srbije .
Šanse se stalno propuštaju. Hrvatski stvaraoci u Srbiji su marginalizirani. Može još toga puno uraditi a puno toga je propušteno. Šta je sa ustanovama kulture većinskog naroda u Srbiji koje su iz mog osobnog iskustva otvorene za suradnju sa Hrvatima? Samo im se treba obratiti.
U Beogradu, Novom Sadu, Nišu, Subotici i drugim gradovima ima puno takvih ustanova. Zatvarati se u geto ne bi bilo mudro. Suradnju sa drugim manjinama ne treba zanemariti.
Moja iskustva su dobra. Mađari, naprimjer, imaju razvijenu infrastrukturu svojih nacionalnih ustanova. To se može reći za Slovake i Rusine. Suradnja sa Rumunjima je slaba iako Rumunji imaju veoma razvijenu kulturu na visokoj razini u Vršcu i Novom Sadu.
Sve je to razumljivo jer su ranije počeli od nas. Albanci, Bošnjaci, Romi, Crnogorci, Makedonci i drugi imaju još manje razvijene manjinske institucije od nas.
Hrvati u Srbiji nisu imali svojih institucija već ih sada izgrađuju. Jednostavno institucije većinskog naroda ne poznaju infrasrukturu nacionalnog korpusa hrvatske nacionalne manjine. Zato im se mi moramo prvi obratiti.
Danas u Srbiji ima značajnih stvaralaca u hrvatskoj nacionalnoj manjini. Zbog toga hrvatske institucije skoncentrirane u Subotici ne smiju imati provincijski i primitivan pristup problematici rada, stvaranja i društvenog i kulturnog položaja svojih sunarodnika. Lako je u Subotici doći sa posla, šetnje, škole, ručati dobar bački ručak, odremati jednu partiju i klaj, klaj …nogu pred nogu otići na jednu od mnogobrojnih priredbi svakog tjedna. Ako nije raspoložen …Bunjevac ostane kod kuće, gleda TV ili vija golubove. Pri tome stalno sebi šapuće : -Ala smo mi Bunjevci kulturni!
-Koji Bunjevci? …zbunjeno pitaju oni koji ne žive u Subotici? Jer u Subotici ima dosta Bunjevaca i „Bunjevaca“. Jedni kažu za sebe da su Hrvati a drugi da Hrvate mrze više od svega na svijetu. Zbunjeni smo jer ima puno cifara raznih koje međusobno nisu matematički u suglasju .
Kakav je tisak hrvatske manjine?
U jedinom tjedniku hrvatske nacionalne manjine „Hrvatska riječ“ trećinu lista sadrži rubrika „Subotica danas“.
Tu možete saznati koje se ćestice oranica daju u zakup seljacima iz okolice. Dalje možete saznati kada neće biti vode, plina ili struje u Subotici, koji su stari zanati izumrli, naravno, u Subotici …tko se oženio a tko umro, koji je spomenik postavljen a koji prefarban.
Možda drugi Hrvati ne šalju priloge iz Srijemske Mitrovice, Zrenjanina, Sombora ili Zemuna?
Šalju oni ali se to ili ne objavi, ili se objavi tako izmijenjeno tako da autor ne može prepoznati svoj vlastiti tekst jer je nelogičan, pun tipfelera, ispuštenih riječi, suvišnih riječi i gramatičkih grešaka kojih nije bilo u poslanom tekstu.
Ne bih želio da se ovaj napis pogrešno shvati . Nisam ja protiv Hrvata iz Subotice već sam protiv provincijskog duha pojedinaca koji misle da rade genijalno.