KRATKA PISMA IZ DOMOVINE
piše: Marija Matijašević
Stružec/Opet je počela radionica u Strušcu. Tu ima novosti.
A bilo je to ovako …
U ljetu nam je jedan sumještan skrenuo pažnju na jednu praznu sobu u društvenom domu. Morala sam najprije pitati seoskog odbornika, pa on načelnika Popovače.
Načelnik malo oduljio s odgovorom, no konačno reče i on svoje “da”. Sad još dobiti ključ i onda na posao …
Nekada je to bila soba limene vatrogasne glazbe, koju smo mi jedini u okolici imali. Propali su ima tome već puno godina.
Dobijam ključ i odmah odem vidjeti prostoriju. Lijepa je …velika i svijetla. Gleda na dvorište, trgovinu i crkvu. Ima i peć. Baš se radujem. Samo …treba ju pokrečiti i očistiti. U njoj su neka dva stara ormara s drvenim roletama, gdje su ostale kape, stare trube i još puno notnih kajdanki.
U subotu se nađem sa ženama i ispričam im novosti oko prostorije. Dogovorimo se za boju kojom ćemo zidove okrečiti, bit će to zelenkasta –„kivi boja“. Kupit ćemo stolnjak, zavjese, donijeti suđa, metlu i sve što nam je potrebno. Svaka će donijeti nešto.
Tako je i bilo. Dogovorimo se za drugi tjedan. I došle smo sve.
Instrumente i sve što je ostalo iza limene glazbe, odnijele smo u drugu prostoriju. Cure su napravile boju i počele krečiti …dva puta. Druge su oprale prozore. Došao je i jedan muški, koji nam je oprao neonska svjetla. Puno posla puna tri dana. A onda je bilo sve gotovo. Čisto i lijepo. Mi sretne i zadovoljne. Sad imamo svoje! Ne moram svaki puta pospremati i nositi doma stvari iza radionice pa idući tjedan opet natrag s njima.
Hvala mojem KUD-u, što nam je ustupio svoju prostoriju, u kojoj smo bile do sada – velika i mala radionica.
Idući puta je radionica u našoj lijepoj novoj prostoriji.
Rade se anđeli. Bit će za božićni ukras krispana.