piše: Emil Cipar
Dok čitate ovaj članak sigurno ne pomišljate kako je on tritisućeideseti objavljeni članak na Hrvatskom glasu Berlin. Ne kaže taj broj puno čitatelju, a niti ga baš puno niti ne zanima. Koja je razlika među rednim brojevima. Svatko čita ono što voli i što ga zanima.
Ali …Sonji i meni ovaj broj kaže puno, pa ću pokušati njegov značaj približiti i vama.
Moram početi od samog početka, jer sada imamo 17 000 posjetitelja dnevno i 16. 900 njih se ne sjećaju prvih dana. Da …tada nas je čitalo svega stotinjak čitatelja dnevno.
Malo po malo …uz dva-tri priloga tjedno, broj se povećavao, a nas dvoje pisali i pisali. Uskoro …ne znam više kako i zašto, ali odredismo jedan prilog dnevno mora biti …eh i ta faza je daleko za nama.
Iseljeništvo i integracija …velika tema, a nikakve orijentacije nemamo. Ne želimo biti kao drugi …želimo svoja iskustva s ovim temama ugraditi u naše dijete kako prozvasmo portal.
Zbog objavljenih mišljenja i stavova koji nisu konformni sa službenom politikom i koji se sukobljavaju podaničkoj kulturi bili smo često izloženi žestokim napadima.
-Slomit ćeš nas …saviti nas nećeš! …rekosmo uvijek kada su na nas vršeni pritisci.
Ponekad nije bilo ni lako, ni ugodno, ali izdržasmo. Danas s ponosom možemo reći kako smo najveći i najposjećeniji hrvatski portal koji se bavi ovom temom.
Već odavno naši vlastiti prilozi su rijetki. Prvo …ne stignemo, a drugo …ono najljepše od svega …ne trebamo. Naši suradnici rade to puno bolje od nas.
Uzmimo jedan svježi primjer: Sigurno ste čitali nedavno članak Marije Matijašević „Prostorija za anđele“. Jeste! …e dobro.
To je tipična iseljenička tema. Marija i Alfred vratili su se nakon višegodišnjeg boravka u inozemstvu u rodni Stružec. Što rade, čime se bave, kako su se uklopili u život …sigurno bi nas jako zanimalo.
Kod svih ostalih medija urednik bi poslao novinara u Stružec. Ovaj bi napravio reportažu i gotova priča.
Kod nas to ide na naš način. Marija i Alfred su naši prijatelji, kao što su uostalom svi naši suradnici. Marija živi ono što radi, a osjeća i potrebu s nama to podijeliti. Tako nastaju tople reportaže koje niti jedan novinar ne bi uspio napraviti. Dodam li još kako je Alfred izvrstan fotograf, onda možete shvatiti kako je svako slanje novinara u Stružec potpuno nepotrebno.
Kada stignu prilozi naših suradnika, ma od kuda to bilo …mi se veselimo i nastojimo našu radost što prije podijeliti s čitateljima.
Ima tu i dosta posla za nas. Treba to prilagoditi tehničkim zahtjevima koje traži portal. Puno je tu besanih noći, puno razgovora između Sonje i mene.
Iako smo ovisni o onome što naši suradnici pošalju, ipak smo u medijskom svijetu postali prepoznatljivi. Uspijevamo održati određeni dnevni i tjedni ritam, raznolikost tema i autora.
Iako imamo suradnike iz raznih krajeva svijeta, rado širimo ruke novima koji na razne načine dođu do nas. Posljednja od njih je Jasna Lovrec, koja nam šalje zanimljivosti iz Međimurja.
Naravno …mi određujemo teme, a kako će o toj temi pisati odlučuju samo autori. Mi im ne solimo pamet kako je …Hrvatska Hrvatima jedina domovina, kako je …katolička vjera jedina prava vjera, kako je …hrvatsko domoljublje svetinja. Za nas nema Velikih i Malih Hrvata, nema poželjnih i nepoželjnih.
Veselimo se čuti kako je ovogodišnja nagrada Jean Améry za esejistiku pripala Dubravki Ugrešić za njemačko izdanje knjige Karaokekultur zbog …kako ističe žiri nagrade -njezinih briljantnih intelektualnih analiza suvremenosti a koje se tiču svih nas koji svjedočimo tzv. karaoki kulturi.
Ne libimo se svoje stavove pokazati jasno i objaviti ih na našim stranicama. Tako smo „Međunarodne susrete pjesnika“ u Rešetarima kvalificirali kao mjehur od sapunice, kao potpuni promašaj hrvatske službene politike prema iseljenicima.
Zbog toga nam je dvoje suradnika otkazalo suradnju što nam nije drago, ali nas neće omesti u nakani da i dalje stavljamo prst na našu zajedničku ranu. Ne činimo to kako bi na nekoga bacili blato nego se pridržavamo univerzalnih vrijednosti koje znatno omogućuju kvalitetan suživot s drugima narodima. Nama nije dosta …svoji na svome, rodna gruda, vratite se Hrvatska vas zove i sl. Od patosa se ne živi.
Ne želimo stvarati lažnu i krivu sliku, niti pomagati drugima u stvaranju iste. Boli nas što u Hrvatskoj nije prikladno obilježena 120-godišnjica rođenja Ive Andrića jedinog hrvatskog pisca nobelovca, boli nas podjela na naši i vaši na mi i oni, kao što nas svaka podjela boli.
Kako rekoh …trudimo se. Bez ičije pomoći objavljujemo iz dana u dan.
Tri tisuće i deset priloga na ovim stranicama dokaz je našeg truda.
Možda će netko reći …pa zašto oni to sve rade kad im službena hrvatska iseljenička politika okreće leđa …kad se nagrade, priznanja, političke funkcije ionako dodjeljuju podobnima.
U početku ni Sonja ni ja nismo znali zašto.
Sad znamo!!!
Radimo to zbog toga što 17. 000 posjetitelja svakoga dana očekuju kvalitetne priloge. Radimo to zbog toga jer želimo podijeliti razmišljanja i poglede naših suradnika. Radimo to zbog toga jer smatramo kako susret u Rešetarima nije jedina prilika upoznati se s dometima iseljeničke literature.
A nije baš tako da nema ni nagrada. Divna prijateljstva koja smo sklopili s našim brojnim suradnicima, ne bi baš rado mijenjali za nikakva službena priznanja.
I zbog toga ćemo i dalje biti glas svih onih koji nas trebaju, bilo da su usamljeni u tuđini, bilo da su doživjeli kakvo poniženje, postigli nekakav uspjeh, na putu su odlaska, dolaska, povratka ili samo jednostavno misle kako nam imaju nešto reći.
Naš e-mail je: hglas.berlin@gmail.com
Hvala Sonja na lijepim riječima. Slažem se..malo više ljudskog osjećaja i poštovanja jedni na spram drugima..nebi nam škodilo..društvno ni pojedinačno. I kada bi se još malo više u našim udrugama,društvima i zajednicama poštivali i sprovodili,društveni pravilnici i statuti..a ne da se to radi pod moto, samo se nemoj nikome zamjeriti..ili po prijateljskoj vezi..i poznanstvu..što je učiničo punoputa velike destruktivnosti među članstvom. i sam sam imao priliku sudjelovati na nekoliko godišnjih skupština..dobro sam svjestan toga o čemu se radi.U našim iseljeničkim još to prilično ..rekao bi sve bolje i funkcionira..u domicilu je to često vrlo kritično..na koji način se vodi društvena… Read more »
Slažem se sa svime o čemu Emil piše, a gospodin Mayer jako dobro primjećuje – moram ponoviti njegov navod, s nekim malim napomenama. Tišina ubija demokraciju, a slobodni tisak govori.Udruge i društva koje žele biti skorom uvjek senzacionela..kojima su glavniji..veliki naslovi,sa atraktivnim slikama..novinarske priče i pohvale uvjek poznatih osoba..od stvarnih kvalitetnih uspjeha u društvu i na terenu..povlače i sebe i novinara u drugi plan. Novinarska kvaliteta izostaje ..a informiranje i edukacija se izgubi pred zabavom. Da, samo mala primjedba. Nekad su nam dobronamjerno govorili – Prvo posao pa onda zabava. Danas – nema ni posla ni zabave. Za veliku većinu… Read more »
Poštovani Trpo Burko Jasno, prilozi se pišu radi ljudi a ne radi politike..tako bi u stvari trebalo i biti. Od uvjek sam na to opominjao da smo ista nacija i da se sve,ono što baš nebi ni trebalo,ipak prenaša sa jednih na druge.. Upravo radi mješanja politike u društvu što i je razlog.. radi čega sam ..iako nisam novinar i sam propisao..jer sam vidio nepravdu..ponekad sam i na svojim leđima osjetio..da se politika.. previše mješa osim u domaće i u iseljeničke ..udruge i društva… Ovo o čemu sada pišem ..pišem radi ljudi i društva i nedaj mi Bože ..da bi… Read more »
Sve je tako, Emile. Bogatstvo ovog portala su ljudi koji mu se svakim danom sve više priključuju i to nas zajedno veseli. Zahvaljujući Tebi Emile i Sonji, portal je vrlo interesantan i kvalitetan.
Nek dugo traje.
Jasno, prilozi se pišu radi ljudi a ne radi politike.
Tako je Emile i moja je razglednica moje društvo.. i srce mi posebno kuca kada me ljudi ovakvoga kakav jesam šetajući se po gradu u pisanom i društvenom smislu ..kud got se navratim i akceptiraju..i nebi ga mijenjao za nikakove titule i tituliranja. Da su bile već u naprjed sređeni od hrvatskih dosadašnjh vlasti, društveni kriteriji hrvatskih udruga i društva..za što nisu nimalo krivi.. Rešetari..Sigurno nebi bilo takovi nesporazuma, ni potreba Emilu ih na taj način spominjati..a dosta je već i bilo pohvala u sjeni. No, ni samo mi nije sasvim razumljivo čemu ne posjeduje takova ozbiljna kulturna i književn… Read more »
Hrvati koji žive van Hrvatske treba da šalju debele devizne doznake u Zagreb . Tko će to trošiti i tko je to već trošio polako se saznaje . Hrvati iz Srbije nisu bili u mogućnosti da šalju pa su proglašeni “četnicima” . Iseljenici osim slanja doznaka ne treba ništa da traže od domovine jer je domovina jako “siromašna” a oni su bogati .