MED VODAMI ...Još o mitskim bićima (drugi dio)
piše: Jasna Lovrec
Pozoj je zmaj ili krilata zmija koja živi u špilji, jami, ispod korjenja mitskog stabla. Gospodari vlagom. Neki još smatraju pozoja šumskom kornjačom z roglecima. Prema riječima dr.sc. Vitomira Belaja za Međimurje bi se skoro moglo reći da leži na pozojima jer obiluje prirodnim uvjetima za njegovo «stanište». Pozoj spava pod zemljom, s glavom pod svetištem na najvišim uzvisinama (moguće pod Mohokosom i Velikim Pernjakom –Stanetinskim brijegom, današnja mikrolokacija Sv. Urbana), a s repom u vodi šumskih zdenaca (lokacija Toplica u Malom Pernjaku), zatim u močvarnim jamama poput Morskog oka u Svetom Urbanu. Pozoj mijenja svoju spodobu u krilatu ribu, crnog pijetla, šestokrilog konja, pa i vraga. Izaziva sušu, potres i rat. Kopljem i mačem mogu ga svladati slavenski bogovi Perun i Jarilo, grabancijaš kao i kršćanski sveci sv. Mihovil i sv. Juraj. Pozoj je prema akademiku Radoslavu Katičiću etimološki svehrvatska riječ koja se pojavljuje od Dubrovnika do Međimurja, a zapravo znači proždrljivac jer dolazi od «pozinuti» što znači proždrijeti. Nehotice mi se nameće lista suvremenih globalnih svjetskih i hrvatskih pozoja koji vuku civilizaciju i njena dostignuća u močvarne jame ali to je puno složenija problematika od pretkršćanske mitologije kojoj bogovi života i suvremeni bogovi novca nisu dorasli svojom pameću ni osjećajem za opće dobro.
Črlena kapica je duh prirode, patuljak, čuvar ognjišta. Nosi crvenu stožastu kapicu, a obrastao je u bradu i dugu kosu. Miroljubiv je, istinoljubiv, spretan i hrabar. Prijatelj je životinja i ne jede meso. Prati ga konj ili govedo.
Grabancijaš, dijak je preškolovani učen i pismen đak – čarobnjak, bezgrešni mladomisnik koji na pokretnom kotaču čeka vlastito izlijetanje put istoka. Štapom ili zlatnom uzdom tjera i smiruje zmaja pozoja. Dobrohotan je i muzikalan. Može se provući kroz ključanicu. Nažalost naše suvremenike pozoje učenost i dobrohotnost nimalo ne smiruju. Možda bi i zlatni štapovi i zlatne uzde imali bolji učinak? Strahe, gorostasna bića nejasnih crta lica javljaju se u jesensko i zimsko doba za vrijeme maglovitih i oblačnih dana. Žive uokolo napuštenih mlinova. Mogu se vidjeti u pogrebnim povorkama divova u dugim kaputima ili kao zli kočijaši zaprežnih kola koja iznad zemlje vuče divlji konj. Opisi drugih međimurskih mitskih bića poput sojenica, mora, svečara, coprnica, pesjaneka, vragova… mogu se pronaći u novoj knjizi Lidije Bajuk bogatoj i drugim vrijednim sadržajima iz međimurske povijesti, etnografije, etnomuzikologije, bioraznolikosti, religije, književnosti i suvremenog života pod naslovom «Hrvatska prirodna i kulturna baština Međimurja» uz koju su izdana i dva CD-a a izdavač je udruga Matapur iz Zasadbrega.