FACEBOOK NAŠ SVAGDAŠNJI

Iz naše arhive. Tekst objavljen 7. studenog 2012.

Napisao: Emil Cipar
-Ma znam, vidio sam na fejsu
…ovu rečenicu čuti ćeš vrlo često u dnevnim razgovorima.

Nema sumnje …društvena mreža facebook, ili popularno zvana fejs, ušla je u naše domove i uređuje i određuje naš život.

Društveni status se ne određuje više po akademskom stupnju, sportskim i radnim uspjesima, broju objavljenih knjiga. Neee …broj poznanika na fejsu je mjerodavan, kao i broj objava, a da o lajkovima i komentarima ne govorimo.

Na fejsu sam. Imam profil i do sada 1 519 prijatelja sa rastućom tendencijom. Znam da se ovim brojem ne mogu hvaliti po kafićima, jer sam s njime uvijek na dnu ljestvice. Ostali su već blizu limita od 5 000.

Na fejs se ide sa računala, sa mobitela, sa nekih drugih priručnih uređaja. Ne imati profil na fejsu znači nisi in, nisi up to date …drugim riječima …nisi nitko i ništa.

Očito imamo veliki problem u komunikaciji. Nerado uspoređujem nekad i sad, jer sam svjestan kako nam ništa neće biti bolje ako kukamo za starim vremenima. Nekad je bilo nekad, a sad je sad.

Ipak …možda sam nostalgičan, ali mislim kako smo nekada u poznanicima tražili ljude, a sada tražimo profile. Svoj profil na fejsu možeš manipulirati, prešutjeti svoje mane, a istaći osobine, čak i one koje nemaš. Na fejsu možemo biti ono što smo uvijek željeli biti.

Ne mogu i ne želim prihvatiti ta pravila i postajem sve usamljeniji. Čak i razgovor s prijateljima u kafiću je daleko od kvalitete prijašnjih razgovora.

Pričaš tako o nečemu. Društvo te pozorno sluša toliko dugo dok ne oglasi prvi i-phone ili i-pad.

Pričaj ti samo dalje …slušam ja, samo da vidim tko je lajkao moju objavu.

Razgovarali smo o utjecaju stakleničkih plinova na zdravlje dojenčadi …na primjer.

-Ma samo ti pričaj …evo slušam ja …vidi jebote imam već osam lajkova i dva kometara, a maloprije sam tagirao. Čekaj samo da lajkam komentare.

-Misim da se pametnom kupovinom živežnih namirnica, može znatno utjeca…

-Samo čas da odgovorim na ovaj Perin komentar …evo sad ću ja.

Nema druge. Gospodar situacije za stolom je očito netko drugi. Svaki produhovljeni razgovor je nemoguć.

Kažu da u Hrvatskoj facebook ima preko milijun članova. Ako izuzmemo dječje vrtiće i staračke domove i računamo samo osobe od 16 godina, onda je svaki dugi Hrvat na fejsu.

Na fejsu možeš reći što hoćeš …možeš imponirati društvu pametnim izjavama, koje ćeš teško moći potvrditi u osobnim kontaktima.

Ne znam što ljude uopće privlači na fejs tako da na njemu borave satima. Nikakav vizualni, nikakav akustični i nikakav gurmanski ugođaj. Samo slova, slike, lajkovi, komentari…

Prekratak mi je život da bih fejsu mogao posvetiti više od 15 min dnevno.

Potraži me u predgrađu
na ulici, na raskršću
gdje mi je jorgovan rasuo perle
gdje nam je proljeće dotaklo usne
i pobjeglo.

Više volim tražiti ljude po predgrađima, nego po profilima jer…

…ova dvorišta, puna neba i ptica
uđu ko muzika stara
nekud duboko u nas
i tu uvijek ostanu

Istina …imam i ja ponekad potrebu s nekim …s kim se ne mogu sresti tako često …izmijeniti neku informaciju. Tada napišem u mailboks prijatelja. Tagiram samo ono što sam ionako namijenio javnosti …moje članke, ili članke sa Hrvatskog glasa Berlin općenito.

-Pogledaj na fejsu što sam podijelio po tom pitanju nekidan. Ideš na moj timeline i onda skrolaš na dolje. Il’ ne moraš …tagirat ću opet, čekaj malo, sad ću ja to!

Potraži me u predgrađu
poljubi me u sjećanju
bar onih sati kad ostaneš sama
ako me sada još imalo voliš
potraži me

Stihove ove pjesme napisao je Drago Britvić u vrijeme kada su još ljudi bili od krvi i mesa, kada su voljeli, žalili, patili, veselili se… Sumnjam da bi ih napisao danas i da ih danas neki fejs-janky uopće može razumjeti.

A ovo je već za napredne:

Drijemaju jedra od rublja i cvijeća
čekaju vjetar da nekuda plove
čuješ li, naše nas predgrađe zove
traže te kuće i ulice stare.

Zvuke predgrađa, šum rijeke, dodir vjetra, miris proljeća… ne možeš prenijeti na sterilnom fejsu. Ne možeš ni sebe učiniti boljim, ali se možeš učiniti glupljim i bezosjećajnijim.

Profili na fejsu nisu osobe već duhovi, mjehuri od sapunice …i na njih nemam nakanu trošiti vrijeme. Ako netko treba mene, moju osobu …mora se zadovoljiti sa mnom kakav jesam. Čovjek od krvi od mesa i s osjećajima.

Ne traži mene na fejsu …nećeš me naći. Ako ukucaš moje ime u tražilicu, naći ćeš samo blijedu kopiju moje osobe. Zato ni ne pokušavaj

Potraži me ipak u predgrađu! To mi je daleko draže.

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments