KAJ GOD!
piše: Ivek Milčec
Zanimljiva je naša svakodnevna međusobna spika. Zgleda da smo postali pravi majstori u otkrivanju novih izraza. Čim se nekaj značajnije dogodi odmah se nađe odgovarajuća riječ koja se, doduše, može tumačiti na više načina. Jedna od “najuposlenijih” riječi svakak je pušenje koju po potrebi razvlačimo kao gumu za žvakanje.
Tak se u liepom našem govoru gotovo stalno čuje: popušili smo, popuši mi, popušila je, možeš mi popušiti, popuši ga …itd.
Ovih dana kak zgleda najviše je “popušil” (ali skup s njim i svi mi) prvi podpredsjednik Vlade Čačić koji nije uspjel nagovoriti rusku tvrtku za proizvodnju plina Gazprom da trasa plinovoda Južni tok ide kroz Hrvatsku s čime bi opskrba plinom bila zajamčena, a u praznu državnu kasu slilo bi se još dodatnih 200 milijuna eura kao naknada za korištenje naftovoda kroz našu zemlju.
To će umjesto nas inkasirati naši sjeverni susjedi Madžari koji nisu oklijevali kao mi gotovo cijelo desetljeće i “branili svoju djedovinu” od stranih investitora. Stoga nije čudo da nas strani kapital izbjegava i zaobilazi a investira tamo gdje se sve potrebite dozvole dobiju u što kraćem roku …i bez mita i korupcije.
Ovih dana je u Kataru boravila brojna gospodarska delegacija na čelu s predsjednikom Josipovićem pa će se ubrzo znati koliko je taj posjet bio koristan za našu zemlju. Ako ćemo oklijevati ili nailaziti na otpor mjesnih vlastodržaca te raznoraznih zaštitnika okoliša od zelenih pa sve do berača bunike, nezaposlenost će rasti i sve više ljudi, pogotovo mladih, razmišljat će o odlasku iz zemlje.
Kako ćemo, kad slijedeće godine uđemo u EU, doći do visokokvalificiranih kadrova, veliko je pitanje?!
Potražiti ih u susjednoj Srbiji i BiH? Kaj god!
Europska Unija, preko svojih diplomata, neprestalno nas upozorava da nema ulaska u punopravno članstvo bez ispunjavanja uvjeta.
U prvome redu to se odnosi na stanje u pravosuđu, brodogradnji i još nekim neriješenim pitanjima. Ne smijemo se zavaravati da će nam se neizvršenje točno definiranih zadataka tolerirati tj. nadati se da ćemo ih riješiti naknadno. Sve svoje obveze moramo pošteno odraditi u prvome redu radi nas samih ali i svih onih koji u Hrvatsku vjeruju i pozdravljaju njen ulazak u zajedničku, europsku obitelj.
Na domaćoj političkoj pozornici paradoksalna činjenica je da Vladi premijera Milanovića (unatoč nesnalaženju, rastu nezaposlenosti i sve većem nezadovoljstvu) raste popularnost. S druge strane, najjačoj opozicijskoj stranci HDZ-a, a pogotovo njihovom predsjedniku Karamarku, pada rejting što je jasan pokazatelj da se stranka nije konsolidirala tj. oporavila od unutarfrakcijskih borbi i da joj predstoji težak put do ozdravljenja. Hrvatskoj treba jaka opozicijska stranka koja bi u svakome trenutku mogla preuzeti (jasno, pobjedom na parlamentarnim izborima)vođenje zemlje,ali za to u ovom času HDZ-a očito nije sposoban a pitanje je kada će to biti.
Predstojeći lokalni izbori dat će odgovor na mnoga otvorena pitanja tj. pokazat će gdje se u prvome redu nalaze najjače stranke SDP i HDZ. Veliko iznenađenje lokalnih izbora mogli bi biti Hrvatski laburisti kojima rejting sve više raste a po snazi i popularnosti treća su hrvatska stranka. Kad se sjetimo kak su “ikone” Bandić i Kerum sjali pred prošle lokalne izbore a kako danas hodaju pognutih glava i prepuni osobnih problema ne možemo se oteti dojmu da lokalni izbori (a s njima sve veće nezadovoljstvo lokalnih zajednica) “jedu svoju djecu”. Tako napr. Kerum, koji osim gradonačelničkih, ima i zastupničke obveze što ih je sabrao u svega dvije, tri rečenice: “Moja prisutnost u Saboru je minorna. Teško je doći do riječi, kruta su pravila i teško je doći do izražaja ...”(24 sata Express). A kaj bi tek bilo da mu Seka ne čuva leđa i umjesto njega čita zastupničke materijale?
U principu sam protiv onih koji stalno kritiziraju Crkvu. Jasno, da se među svećenstvom dogodi po koja nepodopština (napr. fra Šime koji je prodajom crkvene zemlje otuđio milijune kuna i neće reći gdje ih je zakopao), ali kad se radi o ozbiljnim stvarima, biskupi dignu svoj glas. Ne samo, naši, domaći. Tak nedjeljni Jutarnji (11.11.12.) piše da je napuljski nadbiskup kardinal Crescenzio Sepe zabranio camorristima sve sakramente, pa i pričest i crkveni sprovod.
To je prvi put u talijanskoj Katoličkoj crkvi da je javno iznesen tako krut stav protiv pripadnika neke mafije. Moj naklon do poda! U svezi s tim, pitam sebe i vas, zar ne bi i kod nas trebalo zabraniti Svete sakramente onima ( zna se tko) koji su opljačkali Hrvatsku a bivaju osuđeni simboličnim zatvorskim kaznama? Ili tzv. kamatarima koji mnoge očajnike tjeraju u smrt? A gdje su oni koji radnicima mjesecima pa i godinama ne isplaćuju teško zarađenu plaću? Na žalost, takvi će na Božić biti u prvim crkvenim klupama, ali neće glasno moliti “…ispovijedam se i vama, braćo…!” Kaj god!