… (PROSINAČKA)
Božica Jelušić
Ni hrast ni orah ne drže nam stranu.
Narodu gljiva pripalo je carstvo.
Umjesto ruke, hvataš mrtvu granu.
Što bješe ljubav, sad je pomodarstvo.
Ne čujem drozda, carića ne vidim.
Ne pamtim više riječi pouzdanja.
K sjeveru idem i na vjetru bridim.
Za koga oganj plamsa ispod panja?
Ne vidim boje, svjetlost ne upijam.
Na brezi ornat; bršljan grli smreku.
Ko tanka trska na vjetru se svijam,
Gdje zvono breca, čujem mrtvu jeku.
Ni bijele zore, ni šuštave tame.
Polusan samo i jesenja sjeta.
Misli li netko negdje nekad na me,
Pod krilom magle, u pustoši svijeta?
2012.