piše: Vjekoslav Krsnik
Na hrvatskom novinskom tržištu pojavio se novi dnevnik s ambicioznim imenom „21. stoljeće“. Iako je svugdje u svijetu tržište tiskovnih medija pod nezadrživim naletom interneta u ozbiljnoj krizi, pa se mnogi dnevnici, ali i tjednici jednostavno gase, u Hrvatskoj je stanje specifično zbog dva glavna razloga. Postojeće dnevne novine uz rijetke izuzetke gotovo su u 100-postotnom vlasništvu stranih vlasnika koji po logici neoliberalnog kapitalizma diktiraju uređivačku politiku. Po toj logici važna je prodaja, a ne sadržaj, pa tako koncepcija pretežito počiva na političkim ali i drugim skandalima, kriminalu, estradi i zabavnim sadržajima. Po ideološko-političkoj usmjerenosti hrvatski su dnevnici pretežito uvjetno rečeno protuhvatski, jer se ne zalažu za hrvatske nacionalne interese i u skladu sa svojim stranim vlasnicima zagovaraju nekakvu novu regionalnu orijentaciju.
Najočitije je to došlo do izražaja u svježem primjeru oslobađajuće presude hrvatskim generalima u Haagu, jer su ti dnevnici, dakle „Jutarnji list“, „Večernji list“, „Slobodna Dalmacija“, „Novi list“ generale prije izricanja pravomoćne presude proglasili krivima a preko iskonstruirane optužbe o „udruženom zločinačkom pothvatu“ pokušavali nametnuti kolektivnu krivnju hrvatskom narodu i Tuđmanovom projektu stvaranja neovisne demokratske Hrvatske po njima utemeljene na zločinu. Doduše mora se priznati da je u tim dnevnicima, prije svega u „Večernjem listu“ bilo prostora i za drukčija mišljenja i komentare, ali to je samo smokvin list da se prikrije prava politička uređivačka politika dnevnika.
U takvim okolnostima i ozračju na tržištu tiskovnih medija Hrvatskoj je uistinu potreban jedan drukčiji dnevnik koji bi nadomjestio ugasli „Vjesnik“ za čiju neslavnu sudbinu je opet kriva politika, jer je on bio glasilo stranke na vlasti, a ne dnevna novina koja objektivno i nepristrano informira javnost o tekućim političkim zbivanjima. Hrvatskoj je potrebna jedna ozbiljna dnevna novina kakva postoji u svim europskim zemljama razvijene demokracije. I tako se u Zagrebu najavio novi dnevnik ambicioznog naslova „21. stoljeće“ s glavnim pokretačima Denisom Kuljišem, i Marijanom Jurlekom. Osim što je Marijan Jurleka bio član uprave „Večernjeg lista“, ali bez operativnog redakcijskog iskustva, ni jedan ni drugi ne dolaze iz kruga novinara s profesionalnom praksom stečenom radom u dnevnom novinarstvu.
Analizirajući prva dva broja „21. stoljeća“ može se zaključiti da ta novina s konceptom dnevne novine nema nikakve veze. Dnevna novina po rubrikama treba prije svega zadovoljiti potrebu čitatelja za informacijama, prije svega iz Hrvatske, potom svijeta, gospodarstva, kulture, sporta, a tek manje za opširnim tekstovima, analizama, osvrtima i reportažama. Jednostavno rečeno u „21. stoljeću primijenjen je prevladavajući koncept tjednika, pa bi se slobodno moglo reći da je „21. stoljeće“ dnevni tjednik. Taj koncept nema nikakve veze s parolama koje su ga lamsirale preko sredstava javnmog i komercijalnog priopćavanja. Evo nekih „Drukčiji dnevnik“, „21. stoljeće koje nisu pisane ni za Milanovića ni za Karamarka nego za mene“, „Novine koje čitam zbog kvalitete tekstova“, „Okrenimo se budućnosti“.
Po analizirana prva dva broja to prije svega nije drukčiji dnevnik u pristupu .informiranju, jer je to koncept tabloida kakvi već postoje na tržištu. Teško bi se po sadržaju moglo zaključiti da su one pisane za čitatelja koji želi jednostavnu ali istinitu i nepristranu informaciju. O kvaliteti tekstova moglo bi se raspravljati, a posebice o obimu tih tekstova. Konačno ni po čemu ne bi se moglo zaključiti da je dnevnik „21. stoljeće „ okrenut budućnosti“. Kakav je to novi dnevnik koji u prvom broju na cijeloj 2. i 3. stranici donosi oglas Todorićeve ponude u njegovom „Konzumu“. Ili što znači za čitatelja kobasica o životu fra Zovka na Floridi i zašto je Niko Bulić dosadašnji predsjednik Hrvatske turističke zajednice trošio novac poreznih obveznika na violončelisticu Anu Rucner, ili da će bivši nogometni reprezentativac Silvio Marić postati otac djevojčice To su tekstovi, da ne nabrajamo druge, za klasične tabloide, a ne za ozbiljnu novinu s pretencioznim nazivom. Čak i u sportskoj rubrici koja je za hrvatsku čitateljsku publiku i te kako važna nema informacija o onome što se dogodilo prethodnog dana na sportskim terenima, kao što nema ni dnevnih informacija o tome što se dogodilo u politici gospodarstvu, financijama, kulturi i vanjskoj politici. „Vijesti u zadnji čas“ na posljednjoj stranici sabijene u uski prvi stupac donose uz prijedlog da su Gatovina i Markač predloženi za počasne građane Osijeka, kratke vijesti „Nije dovoljno loše za Bad sex 2012.“, „Fantomski otok zagubljen na Pacifiku“, „Biskupi proglasili kraj rata“ i „Traži 558 tisuća eura da ode“.
Sve u svemu novi dnevnik „21. stoljeće“ u kojemu je glavni pisac njegov pokretač Denis Kuljiš sa svojim tjednički obimnim intrigantnim tekstovima.ne može zadovoljiti potrebu koja vlada na hrvatskom novinskom tržištu za jednim dnevnim novinama koje će prije svega biti informativne, a manje skandalozne. Uostalom, takvih pokušaja je bilo u ovih dvadesetak godina nekoliko, počevši od Štrokovog „Zapada“, preko Kulušićevog „Dana“ u Splitu do Pukanićeve „Republike“. Svi su propali, osim Pavićevog „Jutarnjeg lista“ koji je za razliku od svih nabrojenih imao solidnu financijsku potporu i dobru predpripremu. Ali i taj koncept Pavićevog dnevnika temeljen na zapadnobalkanskoj orijentaciji u kojemu se objavljuju lažni intervjui s bivšim premijerom ili unaprijed objavljuje osuđujuća presuda suca Merona u Haagu generalima Gotovini, i Markaču, Tuđmanu i Hrvatskoj je u ozbiljnim teškoćama jednostavno zbog toga što se javnosti nameće politikom protivnom hrvatskim interesima. Treba priznati da je jedina novost cijena dnevnika od 5 kuna, ali i za tako nisku cijenu čitateljstvo ima pravo zahtijevati minimum novinarskog informativnog standarda kojega jednostavno zbog pogrešne uređivačke koncepcije u „21. stoljeću“ nema. Stoga na temelju prvih brojeva jedino što se može predvidjeti u pogledu budućnosti prema kojoj je dnevnik usmjeren da će ona biti kratka, odnosno da će „21. stoljeće“ u najboljem slučaju trajati teko nekoliko mjeseci.