Događaj između srca i vanjštine
.
piše: fra Jozo Grbeš
Božić je duhovni blagdan za kršćane, ali je postao i svjetski kulturni i komercijalni fenomen. Već kroz dva tisućljeća ljudi diljem svijeta ga slave u raznim tradicijama koje su po naravi i duhovne i sekularne.
Ovo slavlje u mnogim tradicijama uključuje odlazak u crkvu, kićenje bora, razmjenu darova, zajednički objed s onima koji su najbliži. Razne tradicije dodaju i različite kulturološke oznake određene zemlje. Amerika je bitno drugačija od ostalih zemalja zbog svojih karakterističnih oznaka.
Povijesni razvoj
U ranom 17.stoljeću val religioznih reformi promijenio je način na koji se slavio Božić.
Kada su Oliver Cromwell i njegovi puritanci preuzeli Englesku 1645., zaklinjali su se da će Englesku osloboditi od “zatočeništva čudnih tradicija”. Kao dio svojih čistki ukinuli su Božić. Budući da su se ljudi pobunili, Charles II. je ponovno uspostavio slavlje tog dragog blagdana, te od tada je postao sve popularniji. Jedan od razloga bijega grupe pobunjenika iz Engleske u Ameriku bio je traženje slobode za slavljenjem svojih vjerskih tradicija. Ta sloboda stajala je u načelima svih budućih američkih političkih i ostalih pokreta.
U Americi je Božić u svojoj povijesti drugačiji od bilo koje druge zemlje. “The pilgrims” koji su stigli iz Engleske u Ameriku 1620. često su bili veći čistunci u svojim vjerovanjima od samog Cromwella.
Kao rezultat toga na samom početku, slavlje Božića bilo je zabranjeno u Bostonu od 1659. do 1681. Svatko tko je pokazao bilo kakav znak božićnog slavlja bio je kažnjen s 5 šilinga. Kao suprotnost pak ovome, u nastambama u Jamestownu, kapetan John Smith je izvijestio kako je slavlje Božića prošlo s “velikom radošću i bez problema”.
Nakon američke revolucije, engleske tradicije više nitko nije htio slijediti uključujući Božić. Čak je i Kongres zasjedao na sam Božić 1789. godine. Nakon usvajanja američkog Ustava, sve engleske tradicije bile su ignorirane.
Doseljenici iz Nizozemke, s druge strane, dali su ovom blagdanu posebno značenje. Oni su poznavali slavlje Sv. Nikole ili Sintaclass, tako da po dolasku u Sjedinjene države u 17. stoljeću sa sobom su ponijeli svoje slavlje Sv. Nikole. Godine 1773. Santa se prvi put pojavio u medijima kao Santa Claus.
Godine 1804. utemeljeno je povijesno društvo grada New Yorka sa Sv. Nikolom kao svojim patronom. Članovi ovog društva otpočeli su tradiciju darivanja jednih drugima. Uloga literature Literatura je odigrala vjerojatno najvažniji dio u širenju Božića. Godine 1809.
Washington Irving predstavio je Sv. Nikolu u svojoj noveli kao osobu koja puši lulu i vozi se u vagonu, te u drugom slučaju gdje jaše na konju. Irving je u svojim kratkim pričama opisao Božić onakvim kakvog je iskusio u vrijeme svog boravka u Birmingamu te se koristio tradicijama iz knjige opisane u knjizi “Defense of Christmas – Obrana Božića” iz davne 1652. godine.
Rođenje Santa Clausa onakvog kakvog ga civilizacija poznaje danas dogodilo se godine 1863. Upravo kao posljedica ove slike. Daljna popularizacija slike dogodila se godine 1821. kada je William Gilley u svojoj poeziji pod naslovom “Santeclaus” obukao ovaj karakter u krznenu kapu u kolima koje voze jeleni. Slika je postala neizbrisivi fenomen.
Clement Clarke Moore, po zvanju zubar, je dalje popularizirao Božić svojom poezijom pod naslovom “A Visit from St. Nicholas” popularnim pod naslovom “Noć prije Božića”. Poezija je popularizirala tradicije izmjene darova te kupovinu prije Božića, koja se već tada smatrala važnim za ekonomiju. S ovim je nastao i kulturni fenomen kupovine, prodaje i zarade u suporotnosti s čistim duhovnim slavljem.
U svojoj knjizi “Prvi Božić u novoj Engleskoj” Harrier Beecher Stowe u kojoj je opisala karakter koji se neprestano žali kako je pravo značenje Božića izgubljeno u predobožićnoj zarazno velikoj kupovini. Godina 1875. je važna u ovom razvoju božićnog slavlja jer je tada Louis Prang uveo tradiciju slanja božićnih čestitki u Americi.
Njega i danas nazivaju “ocem božićnih karata.” Tekstovi vezani uz ove karte postali su često citirani i vrlo popularni. Godine 1895. Francis Church, urednik utjecajnih novina “ the New York Sun” napisao je uvodnik u kojem odgovara na pitanje djevojčice da li postoji Santa Klaus odgovorivši u velikom naslovu: “Da, Virginia, postoji Santa Klaus!” Ova sama rečenica doživjela je neviđenu popularnost.
Daljnja popularizacija Božića u Americi dogodila se nakon poznatog djela Charlesa Dickensa “Christams Carol” koje je i danas u Americi glavno djelo u kazalištima u vrijeme Božića. Zakonski put Početkom 19.stoljeća nedjeljne škole (vjeronaučnog karaktera) slavile su javno Božić te ga tako sve više popularizirale među pučkim masama. Prva država koja je uspostavila Božić legalno kao blagdan bila je Alabama, godine 1836.
Nakon 34. godine učinila je to država Washington DC. godine 1893., a ostale države su Božiću dale legalan status priznajući ga blagdanom. Božić je proglašen nacionalnim blagdanom tek 26. lipnja 1870. godine od strane predsjednika Ulysses Grant.
Američki predsjednici od Georga Washingtona do Baracka Obame o Božiću su izdavali proklamacije, slali pisma, obraćali se naciji, dizajnirali božićne čestitke itd. Američka udruga za građanske slobode (American Civil Liberties Union) posebice u drugoj polovici 20. stoljeća učinila je mnoge napore kako bi ograničila slavlje Božića na javnim državnim mjestima.
Ova udruga temeljila je sve svoje napore na činjenici kako je u prvom amandamanu američkog ustava zabranjena službena uspostava nacionalne religije. Često je ovaj amandam korišten kao isprika u borbi protiv kršćanskih blagdana i tradicija. Amerikanci su stalno na sudu, ali samo jedan mali broj slučajeva završi na Vrhovnom sudu.
Tako se dogodilo i Božiću i to dosta puta. Godine 1984. Američki vrhovni sud u jednom slučaju donio je odluku kako postavljanje božićnih jaslica u javnim državnim prostorima ne znači kršenje prvog amandamana. Međutim Božić je često na sudu (postavljanje jaslica na javnom mjestu, pjevanje pjesama u školama i javnim insitucijama, itd.)
Zadnjih godina (2009.) federalni sud u Philadephiji donio je odluku po kojoj je zabranjeno pjevanje božićnih pjesama u državnim ustanovama. Ovo je samo bila potvrda odluke koja je donešena ranije. Sudski apeli su u procesu. Traju godinama. Za njih nitko ne mari osim ekstremnih ljevičara koji sve to hoće izbrisati iz memorije puka.
Kakve sve odluke niži sudovi donose, koje moraju veći sudovi poništavati, ponekad je nerazumno smiješno, a još češće odraz individualne mržnje određenih krugova prema svemu što je kršćansko. Glazbena popularizacija Potpuno sekularne pjesme u vrijeme Božića nastale su još krajem 18. stoljeća.
Poznata pjesma “Jingle Bells” imala je copyright još 1857. godine. U 20. stoljeću nastale su bezbrojne varijacije orginalnih božićnih pjesama u američkom jazzu i bluessu te ih tako učinile potpuno sekularnim. “Happy Christmas” Johna Lenona, te izvedbe gotovo svih ljudi koji se bave glazbom u Americi donose Božićne albume ili pjesme u vezi Božića.
Božićni albumi poput onog Celien Dion “These are special Times” i sve popularnijeg mladog Josh Grobana “Noel” prodani su u preko 5 milijuna kopija. Sekularizacija ekonomijom Dvadeseto stoljeće je donijelo je potpuno komercijalizaciju Božića. Istraživanja koja se u ovo vrijeme u Americi masivno provode na različitim razinama, vezanim za božićno vrijeme, donose nam zanimljive statistike koje kažu: “Četvrtina cijele potrošnje u jednoj obitelji dogodi se u vrijeme božićnih blagdana”.
Kupovanje božićnih darova je veliki business koji donosi veliki profit. Službene statistike američkog ureda za financije kažu kako u vremenu pred Božić Amerikanci potroše oko 40 milijardi dolara. Amerikanci za Božić pošalju oko dvije milijarde božićnih karata. Između blagdana Zahvalnosti (kojim počinje blagdansko vrijeme zadnji tjedan studenog) i Božića u Americi se pošalje oko 20 milijardi karata, pisama ili paketa. Čak je i najprometniji dan američke pošte 19. prosinca kada je sva pošta udvostručena u odnosu na bilo koji drugi dan u godini.
Pred Božić u Americi posjeku oko 35 milijuna svježih božićnih drvca s 22,000 farmi na kojima “uzgajaju” božićne borove. Novčani dobitak vrti se oko 1,4 milijarde dolara. Sve pak umjetne božićne boriće uvoze naravno iz Kine. Iz Kine uvoze i većinu božićnih kuglica i ostalih ukrasa na koje potroše 500 milijuna dolara.
Postoje mnoge grane ekonomije koje potpuno ovise o vremenu pred Božić. Božić je i najčešća tema američkih filmova, od 10 minutnog filma iz daleke 1896. i “Night before Christmas” iz 1906., te “It’s a Wonderful Life” (1946.) do “Santa Buddies” (2009.) i “Creepers Christmas” 2010. Mnogi filmovi izlaze upravo u vrijeme Božića te mnogi samo dodiruju blagdansku temu u kojoj je smještena sasvim druga radnja.
Najljepši američki klasici vezani su upravo za ovo vrijeme. Božić je postao toliko sekularan i čudan da je nedavno pokrenuta akcija pod nazivom “samo reci sretan Božić” kao odgovor na pokrete koji su nazvani “Rat za Božić”. Prema najpoznatijoj američkoj agenciji za istraživanje javnog mijenja Gallup Poll, provodeći anketu prošle godine tvrdi da 96 posto Amerikanca slave Božić, ali su postali vrlo osjetljivi kako ne bi “uvrijedili” druge koji ne slave blagdan, te često sada koriste pozdrav samo “Happy Holidays – Sretni blagdani” ili bezlični, bezimeni “Seasons greetings”.
Sekularizacija Božića vidljiva je u mnogim aspektima blagdanskih dana. Poneki od njih su čak i smješni. Tako u Chicagu, u najvećem muzeju znanosti i industrije, gdje se postavljaju božićna drvca raznih naroda imate i božićno drvce bosanskih muslimana. Na njemu su postavljene male skije sa sarajevske olimijade 1984. i bosanske lutke. Treba vam podosta mudrosti da shvatite smisao.
Duh i smisao Božića
Međutim uz zanimljivu povijest Božića i svu komercijalizaciju ovog blagdana, uz sve filmove koji nose nešto u svom imenu, ali nemaju veze s Božićem, ovaj blagdan u Americi je zaista veliki duhovni dugađaj.
Na trgovima ljudi se sastaju i pjevaju božićne pjesme kroz cijeli mjesec prosinac, na uglovima i raskrižjima velikih ulica i trgovina čujete prepoznatljive zvončiće koji pozivaju na darivanje siromašnima. Crkve, škole i druge ustanove pune su robe i hrane koje ljudi skupljaju za pomoć siromašnima. Mnogi dolaze i ostavljaju novac govoreći:” Samo za potrebite i siromašne ovog Božića.”
Radio programi kroz mjesec dana puni su božićnih pjesama, želja, pokreta, akcija za čintii dobro. Čak 400 radio postaja vrte božićnu glazbu 24 sata na dan kroz mjesec dana. Darivanje je postala središnja tema pristupa blagdanu. Djeca svih uzrasta odlaze u pučke kuhinje pomagati one koji nemaju nikoga. U crkvama se osjeća Duh blagosti i ljepote, osjećaja za čovjeka.
Kazališta u svim američkih gradovima u ovo vrijeme održavaju predstave na teme Božića, a neke predstave su već na repertoaru desetljećima. Okićeni gradovi, crkve, trgovi, trgovine, autoputovi, uzletišta, nude blagdanski ugođaj u kojem se često čuje: “Što mogu učiniti ja, kako bi ovaj blagdan bio ljepši?”
Odgovori u milijunima primjeraka vidljivi su na svakom koraku.