JEZUŠEK SE NARODI - Hrvatski Glas Berlin

JEZUŠEK SE NARODI

Faljen bodi Jezuš Kristoš

Piše: Jasna Lovrec
Božić je već na vratima i simboli ovog blagdana vidljivi su svuda oko nas.

U adventsko vrijeme koje započinje četiri nedjelje prije Badnjaka očekujemo i pripremamo se na novi i bolji početak s nadolazećim Božićem.

Božić se u kršćanskom svijetu počeo obilježavati tek pred kraj 4.st. i ima značenje obnove i novog nastojanja, samopropitkivanja vlastitog načina života. Dobro je iznova prisjetiti se pravog smisla Božića koji je u ljubavi i razumijevanju drugih, u toplini i radosti rođenja dobra.

Slaveći Isusovo rođenje slavimo ljubav, radost i pomirenje. Božić shvaćen kao blagdan temeljen na duboko etičkim ljudskim vrijednostima prigrlili su i mnogi neprakticirajući vjernici, ateisti i agnostici koji i sami žive u skladu s kršćanskim vrijednostima i kulturološki pripadaju zajednici kršćana.

U vrijeme Božića nameće nam se dilema usrećuje li nas više i ispunjava biti ili imati. Odgovore moramo potražiti u sebi samima što i nije tako lako u okruženju brojnih potrošačkih pritisaka sa svih strana i potrošačkom interpretiranju blagdana mada je i sam Božić blagdan darivanja.

Kao što nam se sam Bog daruje u osobi na Božić rođenog Isusa, tako smo i mi pozvani iskazati svoju ljubav i obradovati svoje bližnje skromnim darovima.

Tradicijski stari međimurski dar bila je mala crvena jabuka božićnica u nekim selima zvana i ciganičkica koju su mladići darivali djevojkama. Ljudi se nikada nisu samo međusobno darivali, već bi darivali i prirodu.

Blagoslovljenom su vodom blagoslivljali vrtove i buduće ljetine. U Međimurju su se jabukom darivali bunari radi očuvanja sreće i blagostanja.

Darivanje je oduvijek na neki način održavalo strukturu društva i služilo kao odgojna mjera poticanjem i čuvanjem morala štovanjem svetaca Sv. Nikole, Sv. Lucije, pa i mitoloških likova Krampusa i Djeda Mraza.

Usamljenim ljudima bez obitelji u vrijeme Božića usamljenost se čini još težom i na nama je koji nismo u tako teškoj situaciji da im pružimo ruku, da im se približimo i nečim ih obradujemo.

Božićno darivanje promatra se kao slavljenje života, prinošenje žrtve ljepoti života koja se u prvom redu sastoji od neumiranja. Pri darivanju događa se prenošenje među naraštajima. Odrasli darivaju djecu da bi na taj način ugodili mrtvima koje djeca, po nekim vjerovanjima, utjelovljuju, i da bi slavili život, što je objasnila Dunja Rihtman Auguštin u svojoj knjizi Knjiga o Božiću.

Poznati francuski antropolog i sociolog Claude Lévi-Strauss kaže:

-Želimo makar malo vjerovati u nekontroliranu plemenitost, u dobrotu bez skrivenih namjera; u kratkom intervalu u kojem je odložen svaki strah, zavist i gorčina.

Etnološki i kulturološki gledano Božić je u hrvatskoj i međimurskoj tradiciji i kulturi poseban u njegovanju božićnih običaja u pripremama i proslavi blagdana u kojima se još uvijek naziru tragovi pretkršćanstva.

U božićnim napjevima razlikuju se crkvene, liturgijske pjesme među kojima je u sjeverozapadnim krajevima Hrvatske najpoznatija «Narodi nam se kralj nebeski» i pastoralne popjevke kao što su «Radujte se narodi», «U to vrijeme godišta», «Djetešce nam se rodi».

U Hrvatskoj se tek od 1850. počelo kititi božićno drvce i to neko bjelogorično stablo a ne jelka kao danas, no kićenje doma zelenilom od davnina je poznat običaj i tu dužnost su s veseljem obavljala djeca.

Simbolika zelenila je životna snaga nasuprot zimskom mrtvilu. Stablo se kitilo jabučicama ciganičkicama, šljivama, kruškama, pozlaćenim orasima i lješnjacima, lančićima od slame i drugim ukrasima od prirodnog materijala.

Običaj sijanja božićne pšenice simbolizira obnovu života i plodnosti a preuzet je iz pretkršćanskih vjerovanja. Pšenica se sije na dan Sv.Barbare ili sv. Lucije i kao neizostavan znak Božića  krasi domove u božićno vrijeme.

Vjeruje se da će proklijala pšenica pomoći posijanim usjevima u boljem rastu na njivi. Žito je simbol budućih usjeva i plodnosti ljetine.

Jaslice s prikazom noći Isusova rođenja također se stavljaju pod božićnu jelku. U međimurskom selu Sv. Juraj na bregu u crkvi se nalaze jedne od najstarijih i najljepši jaslica u Hrvatskoj.

Unatrag nekoliko godina sve češće se uprizoruju i žive jaslice koje okupljaju vjernike i ostale namjernike oko prikaza uzvišenog događaja rođenja Isusa Krista.

Na Badnjak se u našem kraju jela posna hrana kao što je pretepeni grah ili grah s bučinim uljem, tijesto od krumpira i brašna, tzv. luleki, tjestenina s makom ili s orasima, kompot, a nakon večere ukućani su kitili bor.

Nakon večere valjalo je pripremiti svečani božićni stol. Nasred stola posipalo bi se zrnje žitarica u obliku križa, a pod križ se stavljala najveća novčanica. Žitarice su se obično pokrile otavom ili slamom, te bi se još na njih stavila tri stolnjaka od platna s utkanim vezom.

Božićna večera na stolu blagovala se tek nakon polnoćke. Ona je bila obilna, na stolu bi se našao bijeli kruh, hladetina, božićni kolač, svečana dizana pogača, makovnjača, orehnjača, bidra, vino i voda.

Od mesa se jela pečena purica, kuhana svinjetina. O božićnim i drugim običajima u Međimurju možda najviše zna gospođa Lucija Krnjak, prava čuvarica baštine iz Mačkovca, koja je svoj život u skladu s tradicijom opisala u knjizi Moja Baština.

Pod utjecajem globalizacije i drugih kultura, lokalni običaji se mijenjaju, obogaćuju ili osiromašuju zbog ubrzanog tempa života, ali ne bismo trebali zaboraviti kak je negda bilo tim više što još nailazimo na tragove nekih magijskih pretkršćanskih običaja.

Tako se primjerice na Badnjak u nekim gornjomeđimurskim selima ogulio luk te bi se izdvojilo dvanaest šalčika i poredalo ih kao mjesece u godini. U svaku od njih stavljalo se malo soli.

Drugi dan na Božić vidjelo se kako su neke šalčike pustile vodu a druge su ostale suhe. Vjerovalo se da će prema ovom pretskazanju takvi biti i mjeseci u godini, sušni ili kišoviti. O ovom običaju govorila mi je Ilonka Srša (70 god.) iz Perjaka.

Druga predaja je o cvijeću. Mračna ruža, vuročna ruža i bejžolek, posušene, stavljali bi se u vruću vodu i tom mirišljavom vodom bi ukućani prali lice, najčešće na Svetu noć i to posebice djevojke zbog ljepote.

Umivanje lica ružama još i danas prakticiraju u kući Marije Škvorc  (82 god.) iz Svetog Urbana.

Ali vratimo se našem kršćanskom  Božiću i plemenitim porukama topline i ljubavi koje nosi u sebi i proslavimo ga  u razumijevanju drugih i drugačijih.

Sretan Božić svima.

0 0 vote
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments