piše: Sonja Breljak
Berlin/ Tamo negdje s jeseni kao i svake godine, posjetih članove Zavičajnog kluba Brođani na njihovom štandu na manifestaciji Wein-und Winzerwoche. Dobrotovorna su udruga pa na štandovima, već 20 godina zarađuju novac koji onda upute potrebnima. Za takav rad potrebno je puno dobre volje i strpljenja. Uobičajeno …najavim, posjetim ih, uslikam, zadržim se prilično na štandu, popijem s njima slatki kruškovac, napišem. Tako mišljah i tog puta. Al, jest, što bi rekli …jezik brži od pameti :). Pa dok stojimo sa strane i promatramo masu svijeta koja promiče dužinom cijele Banhofstrasse u četvrti Lichtenrade, velim ...pa mogla bih vam i ja jednom pomoći na štandu, možda iduće Winzerwoche. E, a predsjednik Brođana Ivan Bitunjac, to jedva dočeka, pa ni pet ni šest, veli: –Pa ne moraš čekati Winzerwoche iduće godine, pomozi nam na štandovima u vrijeme adventa, pred Božić. Eto ti ga sad! Ajd, mislim …rekla ne porekla!
Kako se bližio Božić, čujem od Brođana, organizator Božićnog sajma otkazao, nema štandova. Eto, a trebalo im je to biti točno 20 -to sudjelovanje po redu. Kažem u šali:- Eto, čim ja pristadoh pomoći, ono štandova nema! Pa se nasmijasmo.
Brođanima su štandovi važni za rad njihova društva. Pa kad organizaciju božićnog sajma u Lichtenrade preuze drugi organizator, bijahu zadovoljni kako će štandova ipak biti. Sad ... obećala si … kažu. –Jesam jesam, priznajem, pa tražim od subota koje su u vrijeme adventa, barem jednu gdje sam manje zauzeta. Prva adventska, ne ide, e druga …čini se može. Tako ostadosmo pritom, druga adventska subota, moja je smjena od 14 sati na štandu.
U Berlinu cijeli taj tjedan snijeg, hladno, temperature prilično ispod nule. Suprug kaže …e eto ti, kad si obećala. Pa jesam, obećanje ću održati pa nek je hladno koliko hoće. Najprije to jutro provodim s našim mladima u St Hedwig katedrali. Pisala sam već o tome.Predivno je pjevao Zbor mladih HKM Berlin. Divan doživljaj.
Nakon mise prijam kod kardinala … pozdravih se s poznatima iz Biskupije, načinih i par fotki mladih s kardinalom a i oni uslikaše nas dvoje, progovorih koju s Dorijem, simpatičnim svećenikom slovenske misije, pojedoh zalogaj dva …pa put pod noge. Srećom, stanujem u blizini st. Hedwig katedrale ..jer već je skoro 13 sati …pa na brzinu doma oblačim najtopliji mantil, hvatam se rukavica i šala i trk na U2 do Potsdamer Platza i S2 koji vozi direktno do Lichtenrade. Treba mi skoro 40 minuta do tamo.
E, da, već po dolasku, primjetim, Božićni sajam je nešto manji ove godine, organizator oklijevao, pa otkazao, drugi preuzeo, pa izlagači bit će potražili druge sajmove, zato ih ovdje u Bahnhofstrasse, sad manje ima. Već putem srećem teta Lizu. Liza (Elizabeta Kopić) je dopredsjednica Brođana, poznata i priznata kod Brođana i šire, puno šire. Kad je ono prije koju godinu Angela Merkel predstavnicima migranata dodijelila priznanje “Deutschland sagt danke!”, naša Liza bijaše pri tom jedina od Hrvata. Liza netom stigla iz Slavonskog Broda pa naš susret topal, srdačan.
Na štandu još Neda, Ivan, Dragan. Smjena stigla, pa sa mnom Marina …a s njom i Stipana, pa predsjednik Ivan. Na stolu ponude. Brođani prodaju rakiju, kruškovac, pelinkovac, julišku, kuvano vino i vruću rakiju. Rekoh već …ovo im je 20. po redu božićni sajam, punih 20 godina stoje tu sve subote u vrijeme adventa. “Promet” nije baš neki, jako je hladno, ali je zato veselo.
Svraćaju neki koji tu dolaze i 20 godina. Svrate i po više puta. –Zašto ste na ovoj strani, obično ste s druge strane? ..pitaju češći posjetitelji. -Jeste li vi pravi Hrvati? …pitaju drugi a mi se smijemo i potvrđujemo: –Pravi, e baš pravi! Naišao koji puta i Weihnachtsman, Djed Božićnjak, slikao se s nama pa i popio koju. E svidjelo mu se baš! Čini mi se probao je kruškovac.
Dobro, hladno je ali stvarno zabavno. Liza izvadila “tajno oružje” protiv hladnoće. Prave slavonske čvarke. Prave! Znam kako kolega Cipar u Brodu ponekad prije pronađe slovenske nego slavonske čvarke ali ovo stvarno bijahu pravi, pravcati, ukusni slavonski čvarci. Liza iz Broda donijela svježe …bilo kolinje …ne mogu biti svježiji. Uf, kako prijaju. Malo su neslani, pa Sanja koju je tu navratila s mamom …a bile su i u St. Hedwig katedrali …kupuje negdje soli i kruha. O, kako smo se počastili!
I nimalo više nije hladno. Popili svi po jednu vruću šljivovicu …ja prvi puta u životu …pa da vidiš pjesme! Štand Brođana bio definitivno najveseliji. I ja takva kao rijetko kad u životu. Lijepo s ovim ljudima. Liza otišla kući, ne stanuje daleko i vratila se s malenom vrećicom, U njoj sam ja dobila rani, dragi, najdraži božićni dar.
Pronašla Liza negdje u Brodu, na trgu Ivane Brlić Mažuranić, kod zlatara i draguljara Đurkovića, crvenu narukvicu i privjesak, par crvenom prstenu kojeg nosim. E, kakav dar! Nezaboravan. Oko ruke mi je i oko vrata. –Ah, Liza, pa čime sam ja to zaslužila, velim. –Ja znam čime, kaže Liza. I meni drago da zna.
Tako moj prvi štand kod Brođana ima neizbrisive tragove, sjećanje na ukusne čvarke .,.ama ne, šalim se …na Lizin predivni dar. Prošlo od toga skoro cijeli tjedan. Ovih dana sam dobro prehlađena, neki virus valjda. Skoro ostadoh bez glasa. Temperatura i sve što uz to ide. Pa se liječim litrima čaja s medom ..ili da probam opet vruću rakiju? …ne bi li bilo bolje do današnje božićne proslave Saveza hrvatskih društava. treba pjevati s mojim zborašima.
Priči o štandu, Brođanima i Lizi tu nije kraj. Prije koji dan dođoh s posla, pa najprije otvaram poštanski sandučić. Par računa, reklama i još jedno pismo. Baš i susjeda s petog kata isto uzimala poštu pa veli:- O, to je nešto kao živo u vašem pismu?. I stvarno, u pismu u mojoj ruci, nešto se pokreće, šuška šušti. Susjeda se smije. Ja prevrćem kovertu pa nagađamo radoznalo što bi to moglo biti. U stanu ne skidam kaput, ne izuvam cipele, bacam preostalu poštu na stol, pa uzimam to čudno pismo u kojemu se nešto miče, šuška …Otvaram, u koverti, drugi omot. Na njemu piše “Božićna pšenica”, 50 grama netto. Na drugoj strani omota uputa kada se, zašto i kako pšenica sije.
Piše: –Sijanje božićne pšenice na dan Svete Barbare ili svete Lucije, običaj je u katolika koji se sačuvao do danas kao simbol obnove života i plodnosti, odnosno blagoslov ljetine. Odaberite lijepu posudicu, stavite deblji sloj vate namočene vodom ili sloj zemlje, rasporedite sjemenke po cijeloj površini i ostavite na sunčanom i toplom mjestu, povremeno prskajte po listovima. Zelenilo je ukras kuće i stola kod svetkovanja Božić. Tijekom božićnog vremena stoji pod borom, uz jaslice ili u kutu sobe. Da bi izgledala lijepo, pšenica se podrezuje i ovije hrvatskom trobojnicom, a u nekim se krajevima posred pšenice stavi jabuka te svijeće. Ostavite pšenicu da raste do blagdana Sveta Tri kralja. Prema narodnom vjerovanju, gustoća iznikle pšenice, boja i sočnost njezinih vlati, predskazat će bolju ili lošiju žetvu iduće godine.
Eto! Na omotu piše kako je pšenica porijeklom iz Italije, uvoznik iz Varaždina. Ali u Slavonskom Brodu kupila ju draga Liza i meni u pismu poslala. Stvarno, kao živo pismo, imala je pravo susjeda. Iz njega će u našem domu niknuti živa biljka. I ostati u srcu još življa, topla božićma poruka. Posrećio mi se toplim doživljajima prvi štand s Brođanima … čvarci, pjesma, vruća rakija, druženje, Liza i njen dar, pšenica, toplina u srcu, baš toplina …hvala …