Napisao: Slavko Žebić
Blagdan svete Katarine, svete Kate, kako smo to govorili u Srijemu. Nedjelja, predivan dan, sunčan, ne pretjerano prohladan, mada je među pukom uvijek govoreno: Sveta Kata snijeg za vrata.
Hvala danu što ga učini Gospodin. Veliko misno slavlje u Sotu, malom mjestu na pitomim obroncima Fruške Gore, kojih pola sata pješice udaljeno od Iloka i možda nešto više od Šida.
Lijepi broj vjernika napunio je župnu crkvu svete Kate, nebeske zaštitnice mjesta, jer odvajkada na njen blagdan slave crkveni god. Ove godine i puno svečanije, jer brojni su gosti iz okolnih župa i brojni Sočani raseljeni diljem Hrvatske, pa i diljem svijeta, jer slavi se 270. obljetnica izgradnje i blagoslova ove crkve, koja je blagoslovljena davne 1742. godine.
Velebno slavlje, prepuna crkva, mnoštvo vjernika iz filijala u Erdeviku i Ljubi, brojni Šiđani, Gibarčani, Morovičani, Vaščani i Kukujevčani.
Došlo dosta svijeta iz Hrvatske. Svečani svetu misu predvodio je biskup Srijemski, Đuro Gašparević u koncelebraciji sa župnicima okolnih župa. Tu je domaći župnik, Zdravko Čabrajac, Nikica Bošnjaković, župnik iz Šida, upravitelj župa u Gibarcu, Moroviću i Kukujevcima, Stjepan Vukovac, župnik iz Tovarnika, Stjepan Kljajić, župnik iz Inđije, koji je više od desetljeća službovao u Sotu, Mihajlo Režek, grkokatolički župnik iz Šida i Oktavijan Nekić, gvardijan iz Iloka.
-Okupili smo se danas u lijepom broju, ovdje u Sotu, u župi svete Katarine, na svečanom misnom slavlju koje danas ima četverostruko obilježje. Slavimo danas crkveni god u povodu blagdana svete Katarine, zatim 270. obljetnicu izgradnje i blagoslova ove župne crkve, nedjelju Krista kralja, kojom završava jedna liturgijska godina i četvrto, Godinu vjere, koju je navijestio papa Benedikt XVI u Vatikanu, a ja ću vam je danas potvrditi na ovom misnom slavlju u Sotu …rekao je mons Gašparević.
Zdravko Čabrajac je najprije pozdravio biskupa Đuru i braću svećenike, te brojne vjernike i goste i podsjetio na bogatu povijest župe u Sotu.
U prvim listinama Sot se spominje davne 1297. godine, a od 1387 pripada velikaškoj obitelji Horvat. Turci u Srijem dolaze 1526. godine, Ilok postaje sandžak i pripojeni su im župe diljem Srijema, okupljene oko franjevačke Provincije.
Nakon odlaska Turaka Ilok i okolna imanja pripali su knezovima Odescalchi, a kada je Livije Odescalchi u Sotu nastanio svojega nadzornika, a ovaj u selo preselio mještane iz Pakledina, Odescalchi su dali novac da se sagradi crkva a knez Baltazar je sagradio župni dvor i dao uresiti glavni oltar svete Katarine.
Crkva je blagoslovljena na blagdan svete Katarine 1742. godine i u prvo su vrijeme službovali franjevci iz Iloka, a od 1755. godine u Sot dolazi svjetovni svećenik Đuro Korpar. Sot je tada brojio 459 žitelja a cijela župa, sa filijalama u Ljubi i Berkasovu 845 katolika. O svemu svjedoči spis iz arhiva župe sv. Ivana Kapistrana iz Iloka.
Prigoda je spomenuti i kanonske vizitacije uslijedile koncem 18. stoljeća, nakon što su se kanonski sjedinile biskupije Bosanska i Đakovačka i Srijemska 1773. godine, a biskup Matija Franjo Krtica je od 1775. do svoje smrti 1803. obavio čak 11 kanonskih vizitacija u Srijemu. U vizitaciji obavljenoj 15. i 16. svibnja 1778. biskup Krtica podijelio je u Sotu sakrament svete potvrde a pomagali su mu domaći župnik vlč Andrija Vrtarić, koji je zamijeni vlč Đuru Korpara te župnik iz Nijemaca, Franjo Franković i mladi učitelj Josip Banković, kojega je postavio grof-zakupnik, a ujedno je bio i seoski bilježnik. Nakon svete mise na blagdan sv. Ivana Nepomuka, 16. svibnja i svečanoga ručka u župnom domu, biskup Krtica se uputio u Ilok.
Sljedeću vizitaciju obavio je biskup Antun Mandić 24. lipnja 1811. godine na blagdan sv. Ivana Krstitelja. Zabilježio je da je crkva u dobrom stanju, dugačka 11 hvati i 2 stope a široka 3 hvata i 4 stope, popođena četvrtastim kamenjem.
Propovjedaonica je u dobrom stanju obojena poput mramora. Ima 8 klupa i 5 oltara. Glavni oltar, svete Katarine, djevice i mučenice, te po dva pokrajna sa svake strane, lijevo oltar BDM i njene majke, svete Ane i s druge, oltar sv. Ivana Nepomuka i sv. Antuna Padovanskog. Glavni se oltar uzdiže sve do luka, drveni, s rezbarenim stupovima i međustupovima koji su također obojeni poput mramora a gornji su dijelovi pozlaćeni.
Tu si i rezbareni i pozlaćeni kipovi sv. Petra i Pavla a na vrhu je rezbaren i pozlaćen lik Presvetog Trojstva. Glavni ures na velikom oltaru je slika na platnu sv. Katarine. Patron crkve je uzvišeni knez Odecalschi. Filijalne župe su u Ljubi i Berkasovu. U Sotu su blagoslovljena četiri križa, jedan ispred crkve, drugi, na putu prema Kukujevcima na potesu Ravan, treći na putu prema Iloku na Kontri a četvrti na groblju, nedaleko od crkve i blizu sela.
Još jedna vizitacija zavređuje da bude spomenuta, kada je Sot pohodio biskup Emerik Karlo Raffay 1819. godine. I on bilježi da je crkva u dobrom stanju, da je župnik Josip Mihalić iz Erdevika, koji je naslijedio vlč. Andriju nakon iznenadne smrti 1812. Kapelan mu je Antun Benak iz Osijeka a crkvenjak je Božo Živković. Crkvenjak u Ljubi je Marin Šokčević a u Berkasovu Marko Krendić, svi odreda rimokatolici. Po prvi puta biskup Raffay spominje Šid kao filijalu Sota i župu Presvetog srca Isusovog, gdje je crkvenjak Josip Lukašek, a primalja je Marica Lukašek, udovica.
Zašto spominjem ovo. Nedavno sam pisao o jubileju crkve u Šidu, pa ću ponovno spomenuti i sljedeću vizitaciju biskupa Raffaya iz 1829. godine, kada je za pohoda Sotu primio majstora Petra Spasojevića iz Šida, koji je donio nacrt po kojemu u Šidu treba sagraditi kapelu dugačku 6,5 hvati i široku 3 hvata s tornjem od 6,5 hvati, a nacrt sadrži i specifikaciju građevnog materijala i ukupnu cijenu od 1.291 forinte.
Ali kapela u Šidu nije građena još stotinu godina. Zanimljivo, i kod jubileja u Šidu, vlč Nikica Bošnjaković ponovno spominje Sot i vizitaciju i podjelu sakramenta potvrde biskupa Antuna Akšamovića, 1929. godine. Na ručku nakon misnog slavlja biskup Akšamović je u šali rekao vlč Antunu Cvrkoviću, župniku iz Gibarca, čija je filijala bio Šid, da će za gradnju crkve u Šidu dati dva puta više novca od domaćeg župnika.
Te iste 1929. Cvrković je dao 10 a biskup 20 tisuća dinara, naručen je projekt kod vukovarskog arhitekta Funtaka, sprema se građevni materijal, izgradnja je započela 1931. a crkva u Šidu je blagoslovljena u jesen 1932. godine, po biskupu Antunu Akšamoviću. Evo zašto sam spominjao sve ove vizitacije, koje je za tisak pripremio dr. Stjepan Sršan iz Osijeka.
Evo i nekoliko podataka o Sotu iz knjige „Srijem- naselja i stanovništvo“ dr Rudolfa Horvata. Sot je prema popisu iz 1800. imao 174 kuće i 753 žitelja, od čega rimokatolika 707, grkokatolika 14, pravoslavnih 13, luterana 13, Židova 5 i jedan kalvin.
Stotinu godina poslije, 1900. godine u Sotu je bila 231 kuća sa 1.118 žitelja, od čega rimokatolika 1.021, luterana 41, pravoslavnih 18, grkokatolika 13, kalvina 10, nazarena 9 i Židova 5.
Najveći broj žitelja zabilježen je prema popisu iz 1931. godine, 1239. žitelja, no tečajem godina taj broj opada, opada broj katolika-Hrvata, pa prema popisu iz 1981. godine Sot ima samo 900 žitelja i nešto više od polovice Hrvata, dok je danas broj Hrvata desetkovan.
Ipak, Sot i Batrovci imaju procentualno najveći broj Hrvata u šidskoj općini, pa im je, sukladno Statutu općine, priznato pravo na ravnopravnu uporabu jezika i pisma, tako da je moguće vidjeti dvojezične table i mogućnost uporabe hrvatskog jezika u školi.
I da se vratimo slavlju. Biskup Đuro je prije blagoslova vjernika pozvao sve vjernike da u godini pred nama utvrde svoju vjeru, čista srca i duše prime Isusa koji će pomoći u svjedočenju vjere u svakodnevnom životu, na ljubav i praštanje, vrjednote tako potrebite svakome čovjeku.
Nakon završne pjesme zborova iz Sota i Šida, vlč Zdravko je sve pozvao na domjenak u seoskom Domu kulture, gdje je održan i prigodan kulturno-umjetnički program uz sudjelovanje domaćih snaga, HKD „Šid“ iz Šida, rusinsko KPD „Đuro Kiš“ iz Šida i VIS „Tekije“ iz Petrovaradina a nakon uspjeloga programa goste su zabavljali sotski tamburaši i tamburaški sastav HKUD „Šid“.
Jelka Ćurčić iz Šida, djevojački Kiš iz Sota, blistala je od sreće jer je ova velebna proslava odjeknula među vjernicima diljem Srijema a sotska je crkva bila prepuna baš kao u ona divna vremena kada je kao djevojka odlazila redovito na sve mise.
Bilo je lijepo susresti i vlč Kljajića, koji je godinama bio u Sotu, a sjetila se i vlč Petra Šokčevića, župnika koji je više od dvije decenije službovao po srijemskim župama, a najdulje u Sotu, župnik uz kojega su provodili teške trenutke 90. tih, kada je u Sotu, ali i diljem Srijema općenito, bilo opasno govoriti da si Hrvat i katolik. Ta na vlč Šokčevića su pucali, poručivali mu; popo, večeras dolazimo po tebe, no snaga vjere i dragi Bog sačuvali su ga od svakoga zla.
U ime gostiju, veliko sotsko slavlje pohvalio je Željko Pakledinac, tajnik Hrvatskog nacionalnog Vijeća, zadovoljan jer je malo mjesto, kakvo Sot jest, svečanim misnim slavljem i prigodnim programom skrenulo pozornost na sebe, na hrvatstvo koje u Srijemu i danas živi i diše.
Svjedočenje svoje vjere i svojega identiteta važno je za sve Hrvate u Vojvodini, posebice u Srijemu, koji je stradao 90.tih i čiji su žitelji prognani, a i posljednji popis stanovništva govori da se hrvatska zajednica u Vojvodini opasno smanjuje.
Unatoč recesiji koja je pogubna za sve, unatoč poteškoćama na koje Hrvati u Vojvodini još uvijek nailaze, sotska je proslava pravo otkrovenje pa je Željko zahvalan svima koji su uložili trud i vrijeme u želji da pokažemo koliko smo svoji.