piše: Martina Budimir
Danima se po hrvatskim medijima vrti reklama sa sličnim stihom. Shodno tomu tko ju plaća, vrti se bezbroj puta na dan, i, naravno, uđe u uho.
U petak smo išli u špeceraj za doček Nove. S obzirom na činjenicu da Požega nema odgovarajuće shopping carstvo, po tko zna koji put završili smo u Slavonskom Brodu, koji će by the way, kroz koji mjesec dobiti još jedan trgovački centar. Pitate li mene (a nitko me ne pita), potpuno bespotreban. Jedino me veseli dolazak kina, iako nisam ljubitelj niti pobornik velikih lanaca kino dvorana – prebučno, previše iskomercijalizirano… Baš mi je bio gušt sjesti u ono pravo, starinsko kino, kakvih nažalost više nema, čak ni u Osijeku kamo smo znali voditi Dominika bar jednom godišnje. Kad se samo sjetim da je i Kutjevo nekoć imalo kino!
No, nisam htjela pisati o kinu, pobjegoše mi misli… Dakle, what is New Year? Čemu tolika fama oko jednog dana koji se ne bi trebao razlikovati od drugih? Ne bismo li isto tako trebali slaviti Prvi dan proljeća, po meni puno zanimljiviji, veseliji i ljepši dan koji označava kraj tmurnog zimskog razdoblja i početak novog buđenja.
Već sam pisala kako sam izlaziti počela poprilično kasno. Možda je do toga! Moji su najljepši dočeci vezani uz putovanja na taizeovske susrete mladih kršćana. Obojeni ekumenizmom, po svemu su mi odgovarali, meni kao studentici filozofije odanoj kršćanskim uvjerenjima, na fakultetu gdje je to bilo ravno samoubojstvu i čest razlog izrugivanju. Stoga sam već tada cijenila toleranciju, težnju ka suživotu i zdravom dijalogu različitih svjetonazorskih skupina.
Trebalo mi je vremena shvatiti da su novogodišnji taizeovski susreti organizirani svake godine u drugoj europskoj metropoli (ove godine u Rimu) kako bi se, ne samo promicale duhovne vrijednosti, nego se i upoznalo neki novi grad, život obitelji u nekoj stranoj zemlji. Nova je godina stoga za mene bila, osim prilike za duhovnom obnovom, i idealna prilika za hranjenje moje neutažive želje za putovanjem u neke nove krajeve, upoznavanje svijeta, a kroz upoznavanje različitosti, i za upoznavanje sebe. To su mi bili najdraži dočeci!
Bilo je tu i tamo pokušaja malo klasičnijih dočeka u lokalnom bircu ili na privatnom tulumu. Nije išlo! Nekako se nisam mogla oteti dojmu da je to ipak samo običan dan, na običnom mjestu i s običnim sadržajem.
Na što se svodi Nova godina i doček za moju obitelj? Sretna sam što smo i kao mladi zaljubljeni par, netom pred vjenčanje, a i godinu poslije, isprobali isti recept, čisto da mi sada ne bude žao. Suprug, naime, zbog bolesti više ne smije u prostore u kojima se puše cigarete. Usprkos, neki će reći, strogom zakonu, to nam uvelike ograničava mogućnosti provođenja vremena bilo gdje osim u nekoliko sigurnih zona za koje znamo da u njima nema duhanskog dima. A za sve ostalo, tu je… tu su zakoni, a zakoni su tu da se krše! Vrijedi li ovo pravilo za ikoju zemlju više nego za Hrvatsku. Gotovo da ne postoji mjesto, pa čak ni javna ustanova, u kojoj nam odgovor nije bio: „Ma, ne puši se, ali slobodno zapalite!“ Naravno, svi pretpostave da mi želimo zapaliti, pa da zato pitamo puši li se.
Uglavnom, bilo kakvi dočeci, proslave, godišnjice, pa do nedavno i odlasci frizeru, padaju u startu u vodu jer zdravlje je najvažnije. Stoga smo „osuđeni“ na dočeke kod kuće. Šećući kroz programe na daljinskom, nastojimo izbjeći bilo što vezano uz klišeizirane dočeke. Na kraju se uhvatimo kako i ove godine prebacujemo sa, i inače specijaliziranog, glazbenog programa na neki dobar film, a i takvih je posljednjih godina malo.
Na što se onda svodi doček? Skrušeno priznajem kako na dočeku svih ovih godina, od kada nas je život prisilio na ograničeno kretanje, naš doček ima jedan vrlo važan smisao: zadovoljiti čula okusa, isprobati neko novo, inače skuplje jelo ili si bar taj dan kupiti bocu prošeka, a ne neke jeftinjare kao inače (da, da, i prošek je luksuz!).
Voljela bih da nije tako i zbog tako prozaičnog razloga, ali, eto, ispada da je i nama ovaj dan malo drukčiji. Voljela bih da si možemo priuštiti putovanje, svake godine u neki drugi grad. E, to bi bio doček, to bi bio dostojan početak nove godine! Ovako je, oprostite na iskrenosti, to samo običan dan koji kao i neki drugi dani u godini služi tek za potrošiti novce na nešto što nam zapravo i ne treba.
Nadam se da će vaš provod večeras dokazati suprotno!