ZAGREB IPAK NIJE BEJRUT

piše:Žarko Delač
Živjeti ovih dana u Zagrebu postalo je prilično opasno jer uz već klasične izvore opasnosti pojavili su se neki novi, do sada manje više nepoznati.

Riječ je o eksplozijama različitih naprava i sudaru tramvaja. I dok se sudar tramvaja može obrazložiti ljudskom nepažnjom, nemarom ili zdravstvenim tegobama kako objasniti pojave eksplozija.

Policija za eksploziju na autobusnom stajalištu sumnjiči ozlijeđenog, na tom mjestu zatečenog putnika. Bez obzira je li to istina ili nije postavlja se pitanje zbog čega upravo u ovom trenutku dolazi do takvih incidenata.

Kako to da, ako je riječ i o mentalno oboljeloj osobi nije, do toga došlo ranije? Ili koliko još u gradu imam takvih i sličnih osoba koje su stanju postupiti na isti način?

Bojim se kako je okidač za takvo ponašanje općenita situacija u društvu obavijena pesimizmom, nemoći i bezizlaznošću iz trenutačne krize. No takve devijacije treba odgovoriti racionalno i konkretno.

Pri tome mislim kako je već nakon prve eksplozije trebalo pojačati kontrole u gradu i osobito na mjestu incidenta jer je i druga eksplozija bila u neposrednoj blizini. Nadalje gradska komunalna poduzeća trebala su predostrožnosti radi obići svoje najosjetljivije objekte (izvore vode, plinovode, trafostanice) i time poslati poruku građanima kako funkcionira sustav zaštite, spašavanja i brige za ljude i materijalna sredstva.

Možda je to i prava prigoda da se poruči građanima na dodatan oprez i da sve sumnjive situacije prijave nadležnim službama. Ustvari dobra je to prigoda za provjeru funkcioniranja službi za zaštitu i spašavanje, opomena sigurnosnim a rekao bih čak i opomena političarima. I na tome neka ostane jer nam teroristički problemi i eskalacija bilo koje vrste nasilja u ovom trenutku najmanje trebaju.

Uvjeren sam kako će tako i biti i da nema mjesta za bilo kakav strah i paniku.