DEIN DNEVNIK
piše: Andrea Vidović
-Znate li šta ?
– Šta?
– Najteže u životu je …voljeti samoga sebe!
…
89 godina joj je bilo. Preživjela je ratove, djecu izgubila.
Pozdravila sam se s njom, ona je otišla a ja ostala razmišljajući.
U pravu je. Ali nije to lako sebi priznati da smo na kraju krajeva mi naš ključ do slobode i sreće.
Ta žena, puna priča, puna bola i tragova prošlosti – ali našla je odgovor.
Treba voljeti samog sebe, akceptirati kakvi smo, kako izgledamo i kako volimo.
Najgore je dopuštati situaciji, tradiciji i pogotovo ljudima da nam to sve unište. da nam unište sve za što smo mi sami mislili da smo u pravu…
A kako nešto ne može biti u pravu ako nikoga nismo povrijedili i mi tako osjećamo? Ne slušamo sami sebe ali iskreno rečeno …i neda nam nitko mogućnost reći šta mislimo i kako se osjećamo. Trebamo biti po normi …kao svatko drugi. Nitko ne bi to priznao, svatko se pravi da je otvoren i da razumije. Ne, to nije iskreno.
Prvo, mi trebamo sami sebe voljeti iz punog srca. I to je i drugo i treće.
Trebamo početi slušati naše srce, našu dušu.
Teško je. pogotovo za one koji nemaju dovoljno snage, što im situacija i politički ili socijalni sistem ne daje da budu kako hoće.
Srce mi puca kad samo zamislim koliki ljudi noćas leže u krevetu, placu i razmišljaju o boljem životu, tamo gdje mogu biti kako jesu – u svim nacijama!
Ovaj naš svijet je prelijep, imamo sve ali ako se pogleta u detalje … nemamo ništa.
Treba se živjeti po tradiciji u kojoj mi ne bi htjeli živjeti, ne smije se reći šta se misli.
Da, teško je u takvim situacijama ustati i reći:”Ne !”
Nama ljudima nitko ne može ništa. a mi se sami kvarimo zato sto nismo iskreni.
Iskreni prema samog sebi. Ne slušamo srce i dusu. A zašto ??
Je li lakše uklopiti se u nešto i ne razmišljati ?
Ponekad boli konfrotirati se s nečim što nije pozitivno ali ako ne radimo korake naprijed..neće nitko to uraditi za nas.
Pise sve online …kako se osjeća , šta se radi ..i tako dalje. A što to treba svatko znati? Naša duša …naša stvar! Zar ne ?
Naravno, treba i s drugima dijeliti emocije ali opet treba biti mali kutak i za tebe i za tvoje srce i dušu.
Zato je tako teško, možda i najteže, voljeti samog sebe …
Mi smo tako kritični prema nama, traži se uvijek nešto bolje. ali možda smo mi to ?
Naš svijet je pun iluzija, tako je teško znati šta je istina i šta ne.
Treba početi cijeniti svoj život.
Ali to nije lako, trebamo živjeti s našim posljedicima .
I to je najteže za nekoga, to znači izgubiti svakodnevni plan, obitelj ili prijatelje.
Nije lako to promijeniti. Nije svejedno za samog sebe, ponekad to sve izgubiti-ponekad je lakše šutjeti.
Iako sve ovo zvuči tako negativno i teško, mi živimo samo jednom! Znam …ova rečenica je tako često korištena.
Jednom živimo- trebamo se odlučit-za koga ?
Trebamo se voljeti . Mi smo svi jedinstveni.
Voli sebe. voli svoje srce i dušu. daj sebi vremena za tebe – ne za nekog grugoga.
Ako znaš sebe voljeti znaš voljeti svijet !
For the past 33 years, I have looked in the mirror every morning and asked myself: ‘If today were the last day of my life, would I want to do what I am about to do today?’ And whenever the answer has been ‘No’ for too many days in a row, I know I need to change something.
Steve Jobs
prekrasno si to napisala i dala me u duboko razmišljanje