SLOBODA IZBORA

Trebamo biti zahvalni da ne dobijemo ono što smo zaslužili.

Piše: Emil Cipar
Čovjek mora dovoljno dugo živjeti kako bi naučio razlikovati dobro od lošeg. To je …kažu, rekao jednom sir Peter Ustinow.

Čini mi se …imao čovjek pravo. Bar u mojemu slučaju to je točno. Bezbroj puta sam se uvjerio u to. Čak i dogme se mjenjaju. Ma da počnem redom …najbolje na jednom primjeru:

Još u osnovnoj školi učili smo razlikovati dobro od zla. Tako je na primjer socijalizam bio super, a kapitalizam zločest. Naučili smo to na bezbroj primjera. S jedne strane socijalizam. Išao je iz jedne radne pobjede u drugu, čovjek se morao pitati …gdje nam je kraj. Uvjeravali nas svi da je model socijalizam …bolja budućnost, oličje ljudskih i inih sloboda …ma što da vam pričam.

S druge strane zločesti kapitalizam. Uništava čovjeka ubija ljudske i ine slobode. Neprijatelj broj jedan, ili …za mlađe …Number One.

Život je htio da je u tom dobru i izobilju bilo puno usta previše. Nije ih jadni socijalizam mogao sve ishraniti, pa ih posla na milost i nemilost zločestom kapitalizmu.

I ja sam se našao tako na trulom zapadu …bio spreman biti samljeven i uništen. Međutim …nije se dogodilo ništa, osim što sam svojim radom morao zaraditi kruh svagdašnji.  Čak mi se taj kapitalizam učinio …da prostiš …boljim od socijalizma. Socijalniji je bio …u svakom pogledu. Od svoga rada si mogao pristojno živjeti.

Dobro …u socijalizmu se moglo dobro živjeti i od nerada, ali to nije moja tema.

Promijenio sam mišljenje o dobru i zlu. Kapitalizam je bio o kay, a socijalizam …fuj.

Ali onda…

…sjećam se kako smo, početkom 90-tih sahranili socijalizam. Umro je …ne od starosti …ustvari nije ni umro …sahranismo ga živoga. Nismo mogli dočekati da umre.

Otvorismo vrata kapitalizmu. Širom. A on nije čekao dugo. Uđe u državu sa punim rukama blještavih darova. Konzum u izobilju …šoping centri otvoreni svakim danom …kreditne kartice, koje omogućuju kupovinu bez novca …mobiteli …auta …audio linije.

I dok smo mi kupovali bezvrijedne blještave stvarčice …drugi su kupovali nas. Uz pomoć države i vlasti koju smo sami izabrali. Opljačkaše nas preko noći. Nama bilo dovoljno da mislimo da imamo svoju državu i da smo svoji na svome.

Prošlo dvadeset godina kako Hrvati misle da imaju svoju državu, svoje more, svoju obalu. Međutim …jedino što je u hrvatskim rukama su minirana područja, trula brodogradilišta, bezbrojna sirotinja i ogromni dugovi za vrlo upitne investicije.

Nismo se još potpuno otrijeznili, ali shvatili smo da od države nije ostalo ništa. Njen vlasnik je kapitalizam. Ostali su dugovi, koje će otplaćivati djeca naše djece. Pitanje je hoće li uopće imati volju roditi se.

Počeh priču jednim citatom pa ću je i završiti jednim. Autor je poznati njemački kabaretist Dieter Hildebrandt:

-Umjesto što se žalimo da nemamo ono što želimo, trebamo biti zahvalni da ne dobijemo ono što smo zaslužili.

(Statt zu klagen, daß wir nicht alles haben, was wir wollen, sollten wir lieber dankbar sein, daß wir nicht alles bekommen, was wir verdienen)