Ovo mogu razumjeti samo djeca Baby-boom generacije:
piše: Ozren Romanjek
Na blagajni supermarketa gospođa u srednjim godinama traži plastičnu vrećicu za staviti ono što je kupila.
Blagajnica joj predbaci da plastična vrećica nije ekološki u redu.
-Vaša generacija ne razumije ekološki pokret. Sada mladi plaćaju za vašu generaciju koja je uništila prirodu!
Predstavnica naše generacije ljubazno reče blagajnici:
– Žao mi je, u moje vrijeme nije bilo ekološkog pokreta.
– Da, reče blagajnica, Vaša generacija nije uopće brinula o zaštiti okoliša!
Ipak malo uzrujana, naša baby-boom generacija započne priču:
– U moje vrijeme smo vraćali prazne flaše od mlijeka, mineralne, piva i vina u trgovinu koja ih je vraćala u tvornice koje su ih je prale i u njih ponovo ulijevale mlijeko, vodu, vino, pivo. Flaše su bile reciklirane, a mi nismo znali da je to u duhu ekološkog pokreta!
– U moje vrijeme smo se penjali po stepenicama. Nije bilo pokretnih stepenica kao danas, a bilo je i vrlo malo liftova.
– Nismo za prijeći kilometar-dva uzimali automobil, već smo uzimali bicikl ili išli pješke. Ali nismo znali da je to u duhu ekološkog pokreta !
– Nismo znali za pelene za jednokratnu upotrebu : prale smo pelene, a rublje smo sušile na konopcu razvučenom između stabala ili kuća. Nismo niti znale da ima mašina za sušenje rublja od 3000 wati. Naše rublje je sušila sunčana i energija vjetra.
– Krpali smo odjeću koja je išla od djeteta do djeteta, nije bilo odlagališta niti skupljanja za preprodaju.
– Imali smo po jedan radio i televizor (eventualno) u kući, a ne u svakoj sobi po jedan. Televizor je imao ekran kao kutija za pizzu, a ne kao danas ekran veličine Slovenije.
– Imali smo sat na ručno navijanje, a u kuhinji smo sve radile ručno, ne s današnjim gadgetima koji pojedu struje više nego nuklearna elektrana Krško može proizvesti.
– Nismo imali električne samohodajuće strojeve za šišanje trave. Stara, dobra kosa koju je trebalo ručno oštriti je bila sasvim dobra!
– Radile smo fizički i nismo trebale ići u klubove za mršavljenje i trčati po tekućoj traci koja troši struju …
– Imali smo eventualno jedan telefon u kuci, a danas ga svaka budala nosi u džepu (ja, recimo, imam dva, op.a.) Ali, istina je, nismo znali za ekološki pokret …
– Vodu smo pili sa česme ili iz cisterne, iz ruke ili iz staklene čaše, ne iz plastične flaše kojih ima po ulicama bačenih na milijune.
– Pisali smo tintom iz flašice iz koje smo punili nalivpero, a ne s kemijskim olovkama koje se bacaju nakon upotrebe.
– Naši su se muškarci brijali s žiletima koji su trajali, a ne s današnjima koji se bacaju nakon svake upotrebe i opet načinjeni od plastike. Ali, istina je, nismo znali za ekološki pokret …
– Ljudi su se vozili autobusom, vlakom, a djeca su išla u školu pješke ili na biciklu, a ne kao danas s autom mama ili tata servisa.
– Nosili smo iste torbe u školu kroz cijelo školovanje, a ne kao danas jednu godinu Miki Maus, drugu Šiljo, treću Pajo Patak …
– Naše su knjige služile drugoj, trećoj, četvrtoj generaciji, a vi svake godine kupujete nove za što treba posjeći šume i šume.
– Prema tome ne serite više o toj vašoj brizi za ekologiju! U duhu naprijed navedenog nemojte ni slučajno objaviti ovaj tekst. Budimo ekološki svjesni! Ali svakako je dopušteno proslijediti ga drugima radi znanja i ravnanja!
P.S. Sve gore navedeno je točno, a isto tako je točno da je ta naša generacija izmislila sve ove pizdarije zbog kojih sada moraju ovi mladi (a i mi koji smo još živi) paziti na ekologiju.