UBIJENO SJEĆANJE

ZNA SE!
piše: Emil Cipar

Ovih dana u Slavonskom Brodu, promocija jedne knjige. Često se to događa u ovom gradu od oko 70 000 stanovnika. Postalo je to ritual …te promocije raznoraznih knjiga. Međutim, niti nakon tri godine, gotovo redovnog posjećivanja promocija, nije mi uspjelo prepoznati neki kontinuitet literarnog razvoja ove …nekada žive kulturne cjeline.
Tehnologija izdavaštva u Slavonskom Brodu, a i u cijeloj Hrvatskoj ide otprilike ovako. Nekome padne na pamet izdati knjigu. Ako je politički podoban, onda nema problema. Sadržaj knjige je najmanje bitan. Knjiga pobudi zanimanje javnosti, samo na promocijama, kratko vrijeme zablista i onda se njen sjaj ugasi i njena duhovna i materijalna vrijednost mjeri se i uspoređuje sa cijenom reciklažnog papira.
Rijetka je knjiga kod koje zanimanje za nju nadživi navedenu promociju.
Po prodajnoj cijeni, knjiga se proda u desetak primjeraka, a uglavnom cijela naklada bude prodana kao reciklažna sirovina, od koje se pravi novi papir na kojemu se tiskaju nove knjige, koje za trenutak pobude pažnju, a onda se opet uključe u tu vječnu spiralu brzoprolaznosti.
Sjećanje je osobina, koja izumire, koja je u ovom posthumanom razdoblju nepoželjna. Pokušavamo djelovati na naše sjećanje, ali više od toga …nastojimo ga uništiti.
Ovih dana u Slavonskom Brodu, jedna druga prezentacija. Ona je jako bolna i neugodna. Poznati brodski autor …autor je samo jedno od zanimanja, koje pored svoga imena može napisati Stribor Uzelac Schwendemann.
Ne bih htio tipizirati Stribora, jer je to nemoguće. Bilo što da kažem o njemu, morao bih dodati još ono …ali!
Ako kažem da je Stribor Brođanin, onda je to samo djelomično točno. Točnije bi bilo reći, Stribor je Slavonski Brod. U genima su sve one osobine, koje Brođanina čine Brođaninom, ali ipak njegov duh je nastanjen u cijelom svijetu.
Široko obrazovan, često sputavan u svojim mogućnostima, uvijek je nalazio načina izraziti se, napisati ono što misli, oduprijeti se lošim navikama i običajima.
Stribor je i povjesničar. Knjiga koju nam je predstavio, mogla bi se svrstati u povijesne. Ona to i jest, jer je nastala kao plod dugogodišnjeg istraživanja po arhivima ovoga svijeta.
I sada …šta ima posebnoga u knjizi, koja opisuje povijest jedne jedine ulice u jednome gradu na istoku Hrvatske. Gradu u kojemu se sve želi zaboraviti. Tko se želi sjetiti kako je to nekada bilo.
I čudi to da je dvorana gradske knjižnice, namijenjena promocijama …prepuna. I čudi to da se riječi dr. sc. Željke Čorak iz zagrebačkog Institituta za povjest umjetnosti, naprosto gutaju.
Čak ni ova iskusna znanstvenica, navikla na rad sa datumima, faktima, brojevima… ne može preći, preko prave nakane autora  …ovom knjigom pobuditi sjećanja, probuditi lošu savjest publike.
Slušajući podatke o nekadašnjim vlasnicima kuća u ulici Matije Mesića, primjećuje se njihova visoka kulturna razina i društvena odgovornost. Bili su u nekoj fazi svoga života imućni, ali to se ne vidi po nihovom isticanju svoje moći, nego suprotno …po njihovom nastojanju, jako neupadljivo djelovati u oblikovanju života jedne ulice, u jednome gradu na istoku Slavonije.
Istaknuti posebno, naglasiti zemljopisni položaj, rub grada učiniti centrom, misliti na iduće generacije…
Vlasnici u pomenutoj ulici, mijenjali su se često, a najčešće su razlozi bili globalni …ratovi, političke prilike …ali i osobne tragedije. Međutim, usprkos svemu, duh ulice …duh grada, ostao je prepoznatljiv do današnjih dana. I on je bio sveprisutan na promociji.
Dopustili smo da u naše ulice uđe jedan drugi duh. Ljudi drugoga kova imaju trenutno u ovome gradu moć i novac.
Autor je primjetio pogođenost publike i pokušao relativirati stvar rekavši na kraju da mu nije bila nakana buditi emocije, nego čisto faktografski i znanstveno napisati povijest jedne ulice u jednome gradu na istoku Hrvatske.
Opisujući povijest jedne kuće u pomenutoj ulici, kao fusnotu, jer jedna povjesna knjiga više ne dopušta, Stribor je napisao otprilike slijedeće:
Iz, turskom kaldrmom, popločanog dvorišta te kuće u kojemu je bila klaonica, često su tekli potoci isprane krvi zaklanih svinja i konja.
Jutros sam prošao ulicom Matije Mesića. Poneko staro pročelje, koje je Stribor opisao. I nekako grize me savjest. Nisam to imao dosada, a dnevno prolazim tom ulicom. Kod pomenute kuće učini mi se da vidim tragove isprane krvi, iako je pločnik nedavno izmijenjen, a klaonice se niti ne sjećam.
Stribor je namjerno otvorio bocu i ispustio duh grada, kojega zovemo Slavonski Brod. On će reći da je to bilo slučajno. Bilo kako bilo …duh je slobodan, šeta ulicama grada i budi lošu savjest. Previše smo dopustili u zadnje vrijeme. I koliko god se novi moćnici u gradu trudili dovesti grad do neprepoznatljivosti …duh grada ne mogu ubiti.
Taj duh uhvati za ruku svakoga tko ima savjest i vodi ga kroz grad i čini mu mogućim vidjeti srušenu sinagogu, srušene spomenike… Sve to oživljuje u sjećanjima, u pričama i u knjizi koja opominje, a zove se jednostavno „Ulica Matije Mesića u Slavonskom Brodu“.
Stribor Uzelac Schwendemann je potomak obitelji, koje su stoljećima oblikovale i gradile Slavonski Brod …dale mu dušu. Njegovi preci su pisci, slikari, političari, ugledne zanatlije… Velika hipoteka je na njegovim leđima. Sreća je da su mu njegovi preci, ostavili i dovoljno talenta da njihova djela spasi od zaborava.