IGRAČKE NA KLJUČIĆ

Sonja Smolec
Grozno! Nevjerojatno! Danas je mama ljuta jer tata, umjesto da iz dnevne sobe iznese tepih na dvorište, opet sjedi u podrumu i divi se svojim igračkama – vlakiću koji vozi po vijugavim tračnicama i penje se i spušta po brežuljcima koje je on sam napravio od gipsa. Vlak prelazi preko mostića i rječice od prave vode ulivene u plastičnu posudu koja se svako malo prevrne i u podrumu napravi poplavu a onda on uključi uređaj koji bi trebao u sebe upiti svu vlagu.

Osim toga, na policu, koju su jedva dovukli iz Austrije, složio je bezbroj igračaka na baterije i onih drugih koji se navijaju na ključić i za koje stalno govori da su pravi rariteti a ja pojma nemam kaj to znači osim da je zadnji put radije kupio neki ružan autić nego sebi cipele.

Sve bi to bilo fino i krasno da nije tata, dok smo bili sasvim mali, govorio da sve to radi za mene i moju sestru Anu, a kad malo porastemo, onda ćemo se svi zajedno igrati.

E, šipak! Mi smo narasli a podrum je za nas postao zabranjena zona. Sada ga ja zovem Terra Incognita jer više nitko od nas ne zna što je sve od igračaka tata tamo pospremio. Tu riječ smo ove školske godine čuli od učiteljice koja predaje prirodu i društvo.

I dok je mama molila a onda i prigovarala, nazvala je baka, tatina mama, da dolazi na ručak. Kad bi ona nazvala da dolazi na ručak, obično bi došla s velikim koferom i ostala još slijedećih pet-šest dana. Nije da ne volim baku. Naprotiv! Ali već unaprijed znam sve kao da gledam reprizu reprize, da će mama u njoj uzalud pokušati naći saveznicu i žaliti se kako joj tata ništa ne pomaže, da treba iz dnevnog boravka iznijeti tepih, a baka će na to stisnuti usta kao da u njima ima kiseli limun i kao uvijek do sada pitati:

–Pa kaj onda radi?

Mama će reći:

-Ništa, kao i obično, u podrumu igra k’o malo dijete

…pa će baka reći:

-Moraš ga razumjeti, kao dijete nije imao igračke osim onih kojemu je njegov djed izrezbario od drva. Takva su ti sva mala djeca.

Kao da je moj tata još uvijek malo dijete a ne, već deset godina, direktor turističke poslovnice.

Od onog trena kad je baka u dnevnom boravku i blagovaonici postavila svoju stratešku poziciju, tata više ne jede s nama, dolazi samo kako bi uzeo pladanj s hranom i vratio se svom vlakiću uz kroz zube promrmljano:

-oprostitemolimvas baš sad mijeneštozaštekalo…

Bakina izjava o maloj djeci me uvrijedila jer Ana i ja, osim što se igramo, pišemo domaće zadaće a ja idem u trgovinu svaki put kada treba i kad mama zamoli da odnesem vratiti plastične boce. No, dobro. Od toga imam koristi jer mama tih nekoliko kuna uvijek ostavi meni, a ja ih spremim u kasicu jer sanjam da jedan dan otputujem negdje gdje neće biti vlakića i igračaka na ključić.

Mama se ne voli svađati, pa uvijek u takvim situacijama zašuti. Tako je bilo i danas. Izvadila je iz smočnice čokoladu koju sam ja uzalud tražio i nisam mogao pronaći a ona ju je bez ikakvog abrakadabra odjednom imala u rukama. Otkinula je polovicu, podijelila na dva dijela, jednu uzela sebi a drugu polovicu dala sestri i meni govoreći da moramo čuvati zube.

Onda se baka javila, valjda ljuta jer ona nije dobila ni komadić, govoreći sama za sebe:

–Pa da, meni ništa,

a onda mami:

– Jedeš djeci njihovu čokoladu a onda ćeš opet ići na dijetu.

Mama bi odgovorila kako ju više ne nudi jer ionako uvijek odbije radi povišenog šećera, a onda bi se okrenula prema sudoperu i onako sama za sebe rekla:

– Ja nikad nisam bila debela, i nastavila bi malo žustrije žvakati. Znao sam da će svejedno otići u kupaonicu provjeriti da li i vaga misli jednako.

Kako bi izbjegla daljnji razgovor, krenula bi čistiti po kuhinji onim aparatom na paru koji bi trebao biti tih, ali nekim čudom nije. Mama ga je uvijek koristila kao zaštitni zid između sebe i onih s kojima nije htjela razgovarati. Kad je područje čišćenja proširila na predsoblje onda smo znali da je situacija postala više nego kritična jer je mogla krenuti u napad na moju i sestrinu sobu a to bi čak i za njen čarobni čistač bilo previše. Tako bi uvijek poslije bakinog posjeta naš stan zablistao u punom sjaju.

Ana je, budući da je tata bio odsutan a mama zauzeta, otišla k baki, prekinula je u gledanju njoj najdraže televizijske serije, taman usred rečenice kad je glavni lik kleknuo, iz džepa izvadio prsten i zaprosio svoju dragu, a baka papirnatom maramicom brisala suze i nos.

Moja draga sestrica je zinula i isplazila jezik koliko god je mogla, pokazujući prstom svoja usta, što je baka najprije krivo shvatila, rekla joj da se dobre djevojčice tako ne ponašaju, a ona je samo htjela zamoliti da joj makne papirić koji se zalijepio za kutnjak i od kojeg joj se povraća. Baka je to konačno, namrštena, uredno u nekih šest …sedam pokušaja odradila pincetom iz svog manikircajga a onda se vratila TV-u ali je priča završila, i nije znala je li djevojka pristala ili nije pa će morati čekati neki drugi dan kako bi vidjela reprizu dok je Ana i dalje prstom i jezikom čeprkala svoj zub.

Već su reklamirali kalodont i pelene, toalet papir, sredstva protiv komaraca i tablete protiv bolova – Za savjet uvijek pitajte svog ljekarnika… Otišla je u kupaonicu a ja za njom. Naslonio sam se na otvorena vrata i gledao kako vrelom vodom i sapunom temeljito pere ruke kao da je cijeli dan kopala vrt, pogledavajući me ispod oka, a ne gledala turske sapunice. Onda je i zube oprala, sve nešto gunđajući preko mjehurića kalodonta koji su joj klizili s rubova usta i niz bradu kapali u lavabo. Usne je namazala jarko crvenim ružem, cmaknula preko komada toalet papira, približila lice ogledalu i još se jednom dobro pogledala. Sve vrijeme je i dalje pričala, ali nisam sve shvatio. Mislim da je između ostalog rekla da su se u njeno vrijeme djeca drugačije i bolje odgajala.  Ha!

Slijedeći dan poslijepodne baka se počela šutke pakirati. Tata se konačno pojavio tražeći knjigu s uputama koju je dobio uz zadnje pakovanje vagončića kao da bi to mi trebali znati, a najvjerojatnije se nalazi na nekoj polici u podrumu. Začudio se da mama već ide, pa zašto tako brzo, zagrlio ju, poljubio u oba obraza s dva glasna cmok – cmok i srdačno ju pozvao da opet dođe na ručak, i tugaljive face, još s tragovima bakinog ruža, gledao kako ulazi u taksi i odlazi.