MOJI ENGLESKI DANI
piše: Ana Kolak
Eastbourne/Ne mogu realizirati da sam već 6 mjeseci u Engleskoj! Tako je nevjerojatno da je već više od pola ove školske godine na Eastbourne College-u prošlo!
Vrijeme leti i ni jedan dan nije kao drugi.
Nakon što sam bila kratko za vikend u Berlinu opet sam tu već skoro tri tjedna i opet sam puno toga doživjela o čemu vam rado pričam u ovim pismima.
Kad sam se vratila prvi tjedan nakon Božića, bilo je dosta posla s testovima i zadaćom. Pa dva puta tjedno plivanje, sviranje klavira, ponekad šetnja gradom, večernje gledanje filmove na laptopu s prijateljicama u sobi i već je subota.
Tu prvu subotu na večer u 7:30h u školskom kazalištu je bio koncert kuće ‘School House’ (samo cure koje kao i ja žive u školi). Pošto imam i po koje prijateljice u toj kući, ja i cure iz moje kuće smo odlučile vidjeti koncert, i zaista je bio super! Bilo je pjevanja, plesa, videa.
Koncert je završio s pjesmom ‘Teenage Dirt Bag’ koju je pjevala cijela kuća ‘School House’. Nakon toga smo ja i Pauline, cura iz Hamburga, još malo prošetali u grad i popile piće s društvom. Ta večer je bila savršena!
Vikendi užasno brzo prolaze i već je ponedjeljak! U tom tjednu sam imala puno slobodnih sati tako da nije bio naporan iako sam imala jedan važan test iz biologije koji je na kraju ispao dobar!
Te nedjelje je se slavila Nova kineska godina i pošto na ovoj školi ima preko 60 Kineza oni imaju tu svoju večer gdje se jede i slavi u školskoj dvorani. Svatko je smio pozvati jos jednu osobu i bila sam jako sretna kad je mene Kelly, cura iz moje kuće, pozvala na to slavlje nove kineske godine! Cherrie je pozvala Paulinu tako da smo ja i ona sad morale smišljati gdje da nađemo nešto crveno/zlatno za obući (dress code je bio: ‘casual smart with a hint of red an gold’).
Po tri puta smo ona i ja bile u gradu u topshop-u i drugim dućanima da nešto nađemo ali bez uspjeha. Odlučila sam pitati cure iz kuće i srećom Tiggy (godinu starija od mene i jako ljubazna) mi je mogla posuditi crvenu majcu! Pauline i ja nikako nismo mogle zamisliti kako će to biti zato smo bile jako uzbuđene!
Prije toga je još bio koncert kuće ‘Pennell House’ (samo dečki koji isto spavaju u školi). Taj koncert je najpopularniji i najbolji! Znači, bili smo Pauline, Katrin, Clare, Jasmine i ja na tom koncertu ali poslije njega nismo više izlazili vani pošto je padala i kiša pa smo se umjesto toga vratili u kuću i pogledali jedan film.
Idući dan je bio ‘Chinese New Year’ (kineska nova godina). Kad smo se uvečer vratili iz grada morali smo se najprije spremiti za kapelu gdje svake nedjelje ima kratka misa od pola sata.
Nakon toga smo se presvukli i otišli u salu gdje se jede koja je pripremljena baš za tu večer: sve je bilo zlatno i crveno, okićeno sa zmijama i zmajevima. Osjećali smo se kao u Kini!
Kad smo svi našli naša mjesta dobili smo kinesku hranu, koja je bila iznenađujuće dobra! Nakon toga smo igrali jednu igru gdje je se svaki stol (po 10 osoba po stolu) natjecao tko će brže sa kineskim štapićima, dodati male slatkiše jednom oko cijelog stola! To je bilo dosta teško i na žalost moj stol nije pobijedio.
Onda smo vidjeli tradicionalni kineski ples sa lepezom. Na kraju su pustili pjesmu ‘Gagnam Style’ na koju smo svi skupa plesali prije nego što smo se vratili u pola 11 u naše kuće.
Tjedan nakon toga je bila pepelnica a dan kasnije jedna utrka za cijelu školu zvana ‘steeplechase’. Svi učenici i neki učitelji trče oko 3 do 8 km (ovisno o godištu). To sada ne zvuči prestrašno, no skoro cijela utrka ide uzbrdo pa nizbrdo pa opet uzbrdo! Samo zadnji dio se trči uz more na ravnomu. Znači, poslije ručka smo se spremili za ‘steeplechase’ i prošetali do starta.
Na početku je još u redu, ali poslije nekih 10 minuta već se užasno teško diše i noge počinju boljeti. Ne samo da je bilo skoro sve uzbrdo, ujutro je još i padala kiša pa je trava bila blatnjava i morali smo jako pripaziti da se ne okliznemo!
36 minuta mi je trebalo do cilja. Kako je bilo teško, toliko se i isplatilo! Na cilju su čekali već mlađi i učitelji i navijali su za sve nas. Bila sam jako ponosna na sebe da sam to uspjela!
Idući dan, petak, je već bio zadnji dan škole prije naših zimskih praznika. Bila sam na prvih 4 sata pa sam se sa Paulinom uputila na stanicu da uzmemo vlak za Gatwick Airport da se vratimo kući, ona za Hamburg a ja za Berlin.
3 dana skijanja i rest praznika u Berlinu opet su prošli jako brzo! Ali moram reći da sam se već i veselila jučer što se vraćam u Eastbourne.
Dakle, prošao je skoro i prvi dan škole, samo jos kasnjie idemo u kapelu na probu za pjevanje da se pripremimo za veliku misu za cijelu školu u ovaj petak. Znam da će i ova iduća četiri tjedna proći jako brzo ali se i već veselim doći kući opet za Uskrs!