tekst i foto: Nikša Smoje
Split/ Drage moje žene, majke, dame, gospođe, rodice, tetke, prijateljice, drugarice, radnice, djevojke, kćeri… i sve nenabrojene – Čestitam vam međunarodni dan žena!
Taj dan obilježava se 8. ožujka (marta) svake godine. Tog dana se slave ekonomska, politička i društvena dostignuća pripadnica ženskog spola. Prvi Dan žena je obilježen 28. veljače 1909. u SAD-u deklaracijom koju je donijela Socijalistička partija Amerike.
Ideja za obilježavanjem međunarodnog dana žena pojavila se prvi put početkom 20. stoljeća u doba brze industrijalizacije i ekonomske ekspanzije koja je često dovodila do protesta zbog loših radnih uvjeta. Žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila su javno demonstrirale 8. ožujka 1857. u New Yorku. Tekstilne radnice su protestirale zbog loših radnih uvjeta i niskih plaća. Demonstracije je rastjerala (hrabra) policija.
Protesti 8. ožujka događali su se i sljedećih godina, od kojih je najpoznatiji bio 1908. godine kada je 15.000 žena marširalo kroz New York tražeći kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa. Demonstracije povodom Međunarodnog dana žena u Rusiji bile su prvi stadij ruske revolucije.
Nakon oktobarske revolucije, boljševička feministkinja Aleksandra Kolontaj nagovorila je Lenjina da 8. ožujka postane državni praznik, a za sovjetskog razdoblja se koristio za obilježavanje “herojstva radnica”. Na zapadnom svijetu se Međunarodni dan žena uglavnom prestao obilježavati 1930-ih, dijelom i zbog toga što ga se povezivalo s komunizmom.
Dan žena je ostao državnim praznikom u Rusiji, Bjelorusiji, Ukrajini, Kazahstanu, Kirgiziji, Moldaviji, Mongoliji i Tadžikistanu, a obilježava se cvijećem i poklonima. Međutim, 1960-ih su ga ponovno počele slaviti feministice. Godina 1975., proglašena je Međunarodnom godinom žene, UN su počele (napokon) službeno obilježavati i Međunarodni dan žena.
Od pamtivijeka su žene bila jake, teška srca priznajem …, ali u mnogim stvarima su jače od nas muškaraca. Uostalom, stiže Vam mala priča iz hrvatske povijesti…
Mila Gojsalić (Kostanje, ? – Podgradac (Gata), 1530.) – hrvatska mučenica, podrijetlom je iz sela Kostanja u Omiškoj Zagori. Živjela je u vremenu borbi između Poljičke republike i Turaka. Godine 1530., turski Ahmed-paša okupio je vojsku od 10.000 vojnika s ciljem osvajanja Poljica. Utaborio se u Podgracu u Gatima.
Poljička djevojka Mila Gojsalić na silu je izgubila tjelesnu nevinost u šatoru Ahmed-paše, a u samu zoru je ušla u skladište baruta u turskom taboru i zapalila ga. Poginula je zajedno s Ahmed-pašom i brojnim turskim časnicima i vojnicima. Taj događaj je iznenadio i prestrašio preostalu tursku vojsku pa su Poljičani napali Turke i porazili ih.
O njoj je pisao August Šenoa. Njezin lik isklesao je Ivan Meštrović na ušću rijeke Cetine kraj Omiša. Jakov Gotovac je 1951. godine skladao operu Mila Gojsalića, a Jadroplov je u svoje vrime nazvao jedan brod njenim časnim imenom.
Evo i fotografije kipa Mile Gojsalić i mjesta gdje rijeka Cetina probija klisuru i spaja se s Jadranskim morem, a gdje su poznati hrvatski gusari osnovali gradić Omiš.
Jako me je drago bilo pročitati ova pismena od našega Smoje Nikše. Jo ča je naša Dalmatinska povist pritrujena i turbolentna a Mila Gojsalić je bila i ostala heroina Dalmatinskega puka samo nažalost danas nima ni žen a nekmoli muški koji bi se istakli junaštvon pa da srede ovo jadno i čemerno stanje naše lipe domovine ča nan ga je upriličija Franjo Tuđman a nastavija HDZ. Ma moran udrit i po oviman na vlasti jerbo su napravili iste greške u koraciman ( košarkaški rečeno ) ka i pokojni Račan ča bagru lupešku ni zatvori i oduzeja in ono ča su… Read more »