POGLED NA OSAMDESETE

Ulomak iz cjeline “ODUSTAJANJE OD BIOGRAFIJE, neoknjiženo

piše: Božica Jelušić
Osamdesete u mom životu: želja da se sačuva autentičnost. Potreba za pažnjom, priznanjem, afirmacijom osobne vizije.

Beskrajna potreba za RAZGOVOROM, umijećem nadmetanja, argumentiranja, raspravljanja i raspredanja. Traženje sebi sličnih (a Cvetajeva bi ovdje uvela pojam RAVNOSUŠTAN, suštinski ravnopravan tebi, što gotovo nikada ne nađeš).

Izvjesno je da u svemu tome pretjerujem. Okitim čovjeka kao božićno drvce, dadem mu blistave osobine, stavim lik pod idealnu rasvjetu. Poslije, sve će splasnuti, iluzija potamniti , a “zatim raste crnina i širi se poput barskoga mulja”.

Kao što veli Keats u “Blaženoj neosvjetljivosti” (moj prijevod): Al’ kako biti sam i tada, / Kad nigdje nemaš utočišta, / kad te praznina i umor svlada; / o tome pjesme ne kažu ništa”.

Počinjem shvaćati razliku između centra i provincije: suženje izbora, nemogućnost pronalaženja onoga što ti po duši i temperamentu pripada. To me čini napetom i nesmirenom.

Često odlazim u Koprivnicu, imam svoj mali “serkl”, uređujem s B. L. književni podlistak lokalnih novina. I čitam, čitam, čitam, kao da kulu gradim, ostavljajući samo malene otvore na četiri strane, da vidim kako se izvana podiže “plima stvarnosti” , a koja će raznijeti i potopiti mnoge moje lađice od papira, bez nužne kuglice olova na dnu …moje mladenačke pjesme, nenapisane drame i svežnjeve pisama, upućenih na pogrješne adrese …