Božica Jelušić
Od tisuću zeba srce jednu treba
Kad jasnoća zgasne i toplina splasne,
Kad je vrijeme škuro, kad se boriš s burom,
Kad na vagi trena vidiš zemlju sjena.
Usred snježnog polja strah i grlobolja;
Izgubljene dane tražiš na sve strane.
Starost gdje te stlači, još se nadaš naći
Nekog drugog sebe, zimsko zlato zebe.
Malen spram visine, pognut spram dubine,
Ledom lik joj režeš, rukom kamen stežeš.
Kad u snu se javi, perom zrak zaplavi,
Slutiš nestajanje, njezin prh kroz granje.
21. siječnja 2013.