Krenuli su iz Berlina u domovinu, u namjeri mirno i polako provoditi umirovljeničke dane a onda …evo kako to izgleda u Stušcu kod naših suradnika, Alfreda i Marije Matijašević.
piše: Marija Matijašević
Stružec/ Molimo Vas oprostite, što Vam se nismo javljali neko vrijeme, bili smo prezauzeti, sa svakakvim obavezama. Naši vatrogasci su kupili vatrogasno vozilo u Njemačkoj pa je muž morao pomagati oko pregovora, a barikade su bile dugotrajne i naporne.
Bilo je razgovora i do trideset puta na dan, sad samo čekamo telefonski račun. Hvala Bogu uspjeli smo, i carina je jučer konačno napravljena.
Ja pak, stalno si zadajem neke nove obaveze, a ne bi mi to trebalo. Sada učim jednu curicu note i svirati, i to utorkom, srijedom je velika radionica, četvrtak je folklor, subotu mala radionica, nedjelja na misu i. t. d.
A i proljeće me zove i dvorište i cvijeće, voćke i pospremanje …Jednostavno sam preopterećena. Evo skoro i Uskrsa i naše tradicionalne fešte “14. Moslavačko proljeće” pa su pripreme velike. Dolaze u goste 4 folklora, ja recitiram dvije pjesme i radim 70 komada “Plesa srca” i plakate, te uređujemo oltare u crkvi … Poludjet ću!
Eto, sad idem odmah pisati za Hrvatski glas, jer kasnije neću imati vremena. Voli Vas Marija!
Svaka čast još jednom gospođi Mariji
ali kako mi izgleda..radno izcrpljeno uz onaj domaći posao, aktivna na više strana i društveno.Treba je premisliti malo onima u općinskom vijeću u sportu i kultiri.. ne daj Bože što bi bilo da Marija oboli..a nigdje zamjene.
.
Draga Marija,ja znam kako ti to sve voliš i radiš od srca,ali draga Marija sve što je previše nije dobro i ako ti momentalno čini sve zadovoljstvo mora se misliti i na zdravlje.
Mnogo sreće i zadovoljstva želi ti teta Liza
Puno uspjeha Marija
u zdravlju i vašim aktivnostima.
Već sam i sam rekal da baš sve neću komentirati,nije ni dobro,ali eto nekaj mi neda mira u ovoj vašoj zadnjoj poruki..Poludit.. ću,..pa mi se nameće poruka..nemojte ni za Boga poludjeti..već čuvajte zdravlje..Inače meni je pak.. za, poludjeti..kad sam, sam doma..bojim se da mi deka ne padne na glavu.
puno obaveza, svaka čast