piše: Sonja Breljak
Berlin/ -Pa nisi pisala kako je bilo na Uskršnjoj polnoćki i za Uskrs u Berlinu, vele mi. –Nisam, kažem.
I nisam uistinu. Tamo negdje kod Velikog petka zastala mi olovka pa ni slova na tu temu više. I cijeli Uskrs dobio jednu sasvim drugu dimenziju.
Razočarana sam. Pa pokušavam izvući rezerve snage, vjere. Ma nisam razočarana u Božjem promislu niti u Isusovom (u)djelu već u našem ljudskom ponašanju. I to s razlogom.
Događaj koji je uzrokovao ovaj poremećaj zbio se na Veliki petak. Naš crkveni zbor inače pjeva sve dane Velikog tjedna (a i ja s njima) pa onda još i nedjelju i uskrsni ponedjeljak. Sve zajedno, pjevamo pet dana jedan iza drugoga. I nikad nam ne dojadi. I ne dosadi.
I tog, netom minulog, Velikog petka o kojemu je riječ, nađoh se sa zborom na korama crkve svetog Sebastiana gdje je sjedište Hrvatske katoličke misije. Crkva je puna svijeta. S kora (dovoljno je visoko i nije daleko kao u crkvi na Mehringdammu) mogu razaznati svako lice, puno ih je, a skoro sva su mi poznata.
Na Veliki petak pjeva se Muka Isusova po Ivanu. U drugom dijelu mise, ljubi se križ. U čitanju, molitvi i pjevanju Muke, sudjeluju fra Petar Lubina, gost iz Splita, fra Rade Tolić, dušobrižnik HKM Berlin te muška klapa Berlin. I ja s kora imam malu, sitnu, iz godine u godinu istu ulogu, kao vratarica –sluškinja, pjevajući pitam Petra: – Da nisi i ti od učenika toga čovjeka?
Taj dio smo prošli. Čitanje i pjevanje Muke Isusove traje prilično. Puk je na nogama za svo to vrijeme.Tko ne može stajati …stari, maleni …može sjesti. Župnik fra Petar i mladi dušobrižnik fra Ivan, za svo to vrijeme su u ispovjedaonicama, red vjernika pred njima.
Bijasmo nekako kod sredine čitanja i pjevanja Muke kad crkvom odjeknu jaki, mukli udarac. Pratio ga je je i neobičan, glasan uzdah puka.
Naime, ispred prvog reda klupa s desne strane crkve, točnije iz desnog krila, dječak –mladić od kojih 15-16 godina, pao je na kameni crkveni pod, cijelom dužinom tijela, udarajući najprije bradom, licem. Otac dječaka priskače, uzima ga na ruke i brzo iznosi u sakristiju. Za njim majka i dvoje-troje rođaka.
Tišina od dvije-tri sekunde, ili manje ili više …O Bože, sve u meni viče; Zaustavite, zaustavite misu i obred! Dijete je palo, povrijedilo se!
No, čitanje i pjevanje Muke je nastavljeno. U stvari, nije ni bilo zaustavljeno. Eto, u tom detalju, nezaustavljenom obradu, dok se u sakristiji događa tko zna što …možda dijete, roditelji, trebaju pomoć, liječnika ili čak i svećenika …razlog je mog razočarenja i neke muke koja se uvukla u mene i pratila me sve dane Uskrsa. Ostala i do danas.
Držim, sadržaj (a u vjeri posebno) je važniji od forme, pa i od obreda i liturgije, važniji su ljudi, vjernici.
I držim, obred je trebalo zaustaviti, na kratko prekinuti.
-Zaprepaštena sam da voditelj mise, nije nakon što se to dogodilo s djetetom, izrekao: dragi vjernici, prekinućemo na trenutak obred velikog petka i pjevanje muke Isusove, da pogledamo što je s djetetom, treba li pomoć. Ostanite kratko mirni u svojim klupama. Pa reći po povratku: sve je u redu ili nije, to je i to na stvari, izmolićemo za dijete molitvu, nastaviti s obrednim pjevanjem.
Mislim da bi vjernici ovakav postupak cijenili, osjetili brigu svećenika prema vjernicima kao pastira prema stadu. A sasvim sam sigurna da bi Isusu to bilo drago i da se u petak i On čudio, ratužio. Znam, radi se o sekundama, iznenadnom događaju ali svejedno, mislim da svećenik treba reagirati poput oca čiju smo reakciju vidjeli.
Ove riječi izrekoh u pismu kojim se obratih župniku fra Petru Čirku, voditelju HKM Berlin. O tome smo u nedjelju neposredno vodili razgovor nakon svete mise a sinoć i telefonski razgovarali na istu temu.
Moje pitanje je bilo: – Je li dozvoljeno i moguće zaustaviti misno slavlje ukoliko se tijekom trajanja dogodi nešto nepredviđeno, ukoliko se netko ozbiljno povrijedi, poput dječaka u crkvi svetog Sebastiana, na Veliki petak?
Ne znam jesam li fra Petra iznenadila ovim pitanjem. No, moradoh, jer pitanje i nije samo moje, izreklo ga je puno ljudi, ja sam tek svojim pozivom dužna tražiti odgovore a i vjernik u meni je uznemiren dogođenim, tako obrazložih moj upit.
Ne mogu reći da sam nezadovoljna odgovorom ali niti manje nezadovoljna time kako su se stvari na Veliki petak, odigrale.
– Ne samo da je dozvoljeno i moguće nego je i poželjno, zaustaviti misu ukoliko se dogodi nešto nepredviđeno, rekao je fra Petar te naveo i par primjera iz njegova svećeničkog poziva, kada je bio prinuđen učiniti kraći ili duži prekid mise.
–O događaju na Veliki petak nisam znao ništa dok misa nije bila gotova. Bio sam u ispovjedaonici cijelo vrijeme i nisam ništa doznao sve do iza mise. Zaustavio bih obred, zapitao ima li koji liječnik u crkvi, otišao u sakristiju pogledati treba li pomoć dječaku, roditeljima, kaže fra Petar.
Vjerujem u to. Kao što vjerujem i kako postupak svećenika u ovoj konkretnoj situaciji nije ogled njihove nebrige i nemara prema vjernicima, već nesnalaženje u jednoj takvoj posebnoj situaciji kad u stvari svećenikov žurni korak ka povrijeđenom vjerniku, ne smije izostati. I tu nema ali …!
Gledala sam u nedjelju na televizoru, u direktnom TV prijenosu iz Rima, kako je nakon misnog slavlja, papa Franjo …mimo protokola …prislonio glavu uz dječaka oboljelog od cerebralne paralize. I poljubio ga. Ja bih da je takva moja crkva. Da se tako ljubav spram bližnjem osjeti. I da ono što se jednom od nas događa …pa bio i najmanji od braće … ima vrhunski prioritet.
To je ljubav. To je Isus. To je sadržaj vjere.
A mi na Veliki petak dali prednost formi umjesto sadržaju. Da se obred ne pokvari, ne imadosmo vremena za druge. Rekao bi teolog Franjo Prcela: -Svi ponavljaju, nemam vremena, nemam vremena. Vrijeme je novac. Vrijeme nije novac, to je varka modernog doba. Umjesto riječi vrijeme stavite riječ ljubav. I sad?
E da, na Veliki petak smo ispunili zadanu formu, kao u kakvoj predstavi u kazalištu, sve ispjevali, odrecitirali, odglumili, sve uloge ispunili, samo nam je uzmanjkalo vremena …čitaj …ljubavi …za druge.
Srećom, povrijeđeni dječak -mladić, inače vrsni sportaš i član njemačke mlade vaterpolo reperzentacije, oporavlja se polako. Pri padu se ozbiljno ozlijedio, slomio vilicu, zube, ozlijedio dijelove lica. No, nekih većih i dugotrajnijih posljedica po zdravlje, uzdamo se, a kažu i liječnici, neće biti.
Toplo se nadam da smo iz ovog događaja svi ponešto i naučili.
I da će koji doživljaj što odiše toplinom, kao zagrljaj pape Franje i bolesnika, zaliječiti bolna mjesta i ispuniti prazninu.
Nekad je uistinu potrebno stati …
Pretprošle godine na Prvoj pričesti pozlilo je jednom mom Prvopričesniku….uhvatila sam ga na vrijeme za ruku i uzela mu upaljenu svijeću tako da nije uspio pasti…odmah je priskočila njegova majka i izvela ga iz crkve, a misa je nastavljena…nije bila ni prekinuta…malo me je to sve zbunilo…nisam razmišljala o tome…sve do danas…kad sam pročitala ovaj vaš tekst…crkva kakva je… misli na sve…. ima pretpostavljam neke odredbe i za ovakve momente…a možda i nema…možda to ovisi samo o onome koji vodi misu…naš svečenik nije ništa rekao puku o djetetu kojem je pozlilo…nije ni on sam znao što se događa izvan crkve…nije… Read more »
Eto i ja osjetio potrebu da nesto napisem. Odmah su mi oci ostale na ovoj Gospodi sto nemaju niti Imena, niti Prezimena.! Na primjer(Saymyname).!!! Vi stojite bez imalo sumnje vrlo visoko pa si mozete dati za pravo reci nekome da ga bude SRAM. Jako zalosno hahaha.!Spominju se cesto nekakve ovce, nekakva stada i tomu slicno!!!!! Ja sam ovca, ti si ovca, on je ovca. mi smo stado, vi ste stado, oni su stado.! Da bi stado ostalo na okupu i bilo zasticeno od raznih zvjeradi, potrebno je sto? Potrebno je da ima dobrog COBANA (Pastira), koji ce ga stititi i… Read more »
Poštovani svi Čitajući cijeli tekst ..uključujući i sve komentare ..nisam mogao odoljeti da i sam ne dodam nešto. Kako mogu izčitati iz teksta ..i dokle ovo pišem i razmišlam o svemu napisanom, sjetih se upravo par meni …možda i nekome drugome njegovih vrlo važnih i značajnih riječi a to su.”Čovjek nadasve” ..od,-Don Ivana Grubišića. Prema tome i moja razmišljanja idu u tom smjeru. Sonja, je reagirala ljudski i iz novinarske struke, ali i iz ljudske, osjećajne, čovječje i humane prespektive ..i kao majka ..i kao ženska osoba u brizi za čovjekom..odnosno mladićem..pred kojim je život..još pun nade..Što i malo koji… Read more »
Moze vas biti sram da ovako nesto govorite protiv fra Rade koji je stvarno jako dobar svecenik koji brine za ljude. Stvarno ste se spustili na najzadnji nivo, umjesto da se trazi osobni razgovor, vi sebi uzimate pravo da nekoga kritizirate u javnosti. Svi mi koji znademo nasega Fra Radoslova dozivljavamo ga kao vrijednog i dobrog svecenika koji je uvijek spreman pomoci i sigurna sam da bih on pomogao mladicu da nisu roditelji bili u blizini. Kako god umjesto da zahvalite Bogu i molite za nase svecenike jedva cekate da se nadje prilika da ih moze osudjivati i gaziti po… Read more »
Konacno da netko nesto napise objektivno. Vec sam mislila da nema vise ljudi koji podrzavaju, hvale, podupiru pozitivne i lijepe dogadjaje. Zar nije zalosno da se upravo na taj, za nas tako vazan dan, Veliki petak, o ovako necem pise, raspravlja. Isuse moj ne damo ti ni umrijeti na miru, razapinjemo te uvijek iznova nasim grijehom… Ti vapijes na Krizu: ,,Oce, oprosti im jer ne znaju sto cine”… ali da li si znao, Isuse, da u toj masi ima oni koji znaju bolje nego ti, sto je ciniti… potom to objaviti… jer su ti bolji vjernici nego drugi, brizni, savjesni… Read more »
Kako je lako napadati… drugog covjeka, tudje djelo, postupak ili nepostupak. Gospodja Sonja je imala nekoliko dana vremena da “sabere” utiske Velikog petka, mozda porazgovara sa prijateljima i razmjeni misljenja. Je li Vam se dogodilo ikada da ste u jednom odlucnom trenutku napravili ili pak propustili napraviti nesto? Pa onda razmisljate o tome i pomislite kako ste morali drugacije odreagirati? Ne znam sto se je u trenu pada mladica odvijalo u fra Radoslavovoj glavi, ali u potpunosti se slazem s njegovom izjavom da je gospodja Sonja mogla razgovarati s njime prije objavljivanja ovog clanka. Ne, ona je navela sto je… Read more »
Kao bivši glavni urednik lista HRVI “HVIDRIN GLASNIK” moram ne iz profesionalnog odnosa nego iz ljudskog obrambenog kad je u pitanju žena majka vjernica i novinarka stati u zaštitu Sonje Breljak. Gospođu osobno ne poznajem iako dobro surađujemo no notorna je činjenica da u crkvenoj hijerarhiji postoji mali broj svečenika koji su tamo zbog čovjeka,zbog Isusova nauka i ljudskog vjerovanja a velika večina je radi FORME i tu je Sonja u pravu no iz napisa Fra Radoslava Tolića ispada da je bogohuljenje spomen njegova imena u kontekstu događaja koji su zasmetali vjernicima a samo je Sonja smogla snage o tome… Read more »
Utvrđene su činjenice, fra Radoslave, tj. da je dječak pao u crkvi i utvrđeno je da je obred nastavljen, i onda nije nitko iz kora dovikivao da se prekine obred nego je netko (Sonja) pisala na portalu, kako je već pisala i mi drugi komentirali, a vi ste unaprijed sebe isključili iz daljnjeg komen- tiranja, a da niste utvrdili da je tu moglo biti povrije- đenih zbog vašeg pisanja ili suda o novinarskoj neprofesionalnosti. Pri sličnom događaju u mojoj župi, župnik je mene poslao da pratim događaj, tj. da eventualno ne mora i sam priskočiti ili obred prekinuti, a ja… Read more »
Poštovani komentartori, želja mi je još jednom osvrnuti se na napisani tekst. Ovo je moje posljednje pisanje na ovu temu i uopće nemam namjeru dalje komentirati niti sudjelovati u rasravi. Vjerujem u dobronamjernosrt svih Vas i na čemu Vam zahvaljujem, ali dozvolite mi da se obranim od neistinitih pisanja: Ja nisam za Sonju rekao da nije dobra niti poštena, niti dovodim u pitanje njezinu ljudskost ili vjeru. Samo smatram da nije profesionalno niti korektno o nekome pisati, a da se toga barem ne upita za mišljenje. Ako sam rekao „Vama samo želim da budete objektivni, čestiti, pošteni i prava vjernica… Read more »
Poštovani fra Radoslave, Koliko poznajem gospođu Sonju tijekom posljednjih nekoliko godina, stekao sam dojam, pa i više od toga, da se radi zaista o jednoj objektivnoj i čestitoj osobi. Također, stekao sam dojam da se radi i o osobi koja je zaista (prava) majka svojoj djeci. Stoga, nekako joj vjerujem kada piše o ovom događaju. I nekako mi se čini da nije pisala samo o tom događaju kao takvom, nego i o pojavi koja se zove: ‘važnija forma od sadržaja’, a koja je, ljudi to osjećaju, češća nego će to ljudi otvoreno izraziti. Mislim da ste u svom odgovoru trebali… Read more »
Nije istina fra Rade da nije bilo mise na Veliki Petak! Da je gospođa Sonja Breljak rekla: neka se prekine sveta misa onda ne bi ispravno kazala. Budući da ste učili latinski onda ono misa se može prevesti kao skup/susret više ljudi odnosno pojedinaca; stoga ću citirati što je Sonja rekla:-Zaprepaštena sam da voditelj mise, nije nakon što se to dogodilo s djetetom, izrekao: dragi vjernici, prekinućemo na trenutak obred velikog petka i pjevanje muke Isusove, da pogledamo što je s djetetom, treba li pomoć. Ostanite kratko mirni u svojim klupama. Pa reći po povratku: sve je u redu ili… Read more »
Zanimljiv tekst a još zanimljiviji komentari. Jedna od rijetkih kritika događaja ili doživljaja u crkvi kod nas a pisana u dobroj namjeri. Reklo bi se, to svećenik koji autorici docira i diže kažiprst, ne shvaća. Pa kritiku smješta u prijetnju a pisca teksta u protivnika crkve. Tako je najlakše ali i najmanje u redu. Svećenik kaže da nije pogriješio u postupku a čudi se kritici. Pogriješili ste, i ja to mislim, jer sam bila tamo i čudili smo se ja i oni oko mene, da ne idete vidit šta je bilo s tim malim, a pao je tu pred nama… Read more »
Sigurna sam da je razmislila i tekst napisala kao prava vjernica i kao dobra majka . Ali ipak mislim da NITKO ne bi trebao pisati tko to je i tko to nije. Svatko sam odlucuje.
Tekst ne provocira i samo je napisala kako je bilo. Nije to razlog da se moze uzet pravo i reci da ne “spada niti u profesionalno novinarstvo (…) ”
To je profesionalno novinarstvo – gdje bi bili ako ne bi nitko mogao napisati sta misli i kako gleda jednu stvar.
Mislim da je gospođa Sonja razmišljala kao prava vjernica i pravi čovjek.
Poštovana Sonja! Osvrćem se na Vaš tekst u Hrvatskom glasu Berlin „Nekad je potrebno stati.“ Moram primijetiti da mi je nekoliko stvari upalo u oči, a neke su me kao svećenika i povrijedile. Vaše je pravo pisati i komentirati što hoćete, ali pisati jednostrano i, u ovom slučaju, površno je za osobu koja je završila novinarstvo i koja se deklarira kao praktična vjernica. Želim se osvrnuti va Vaš tekst: 1.Kao vjernica trebali biste znati da na Veliki petak nema mise. Postoje obredi Velikog petka koji su bili i koje opisujete. Ali, Veliki je petak jedini dan u godini kad se… Read more »
Pa bio i najmanji od braće…..sve je danas forma …glumatanje, kič …nema ljubavi čovjeka prema čovjeku …novac, vrijeme je novac, novac zadovoljava sve potrebe forme, jasno da onda nema mjesta za ljudskost …pa ni u CRKVI