piše: Antonio Gavran
Zaista, više nemaju smisla natpisi koje svakodnevno čitamo u medijima. Nema smisla kuhati novu kašu starih osjećaja, i u nju ubacivati začine mladosti, trujući hranu koja se kuha. Nema smisla buditi prošlost, dizati tenzije u zemlji koja i bez tenzija stoji na rubu provalije i nada se da neće zapuhati snažan vjetar koji će ju strmoglaviti u bezdan.
Nemojte nas trovati mržnjom, jer za mržnju nismo stvoreni. Mržnja ubija ljudskost, uništava sve dobro u nama, razara… Želite li, stoga, takvu djecu odgojiti? Želite li odgojiti djecu punu predrasuda prema drugim, nacijama, rasama, vjerama…? Mi jesmo sudionici neke tamne prošlosti, ali da li je to jedini problem koji muči Nas, Našu zemlju, pritom mislim na zemlju svih koji u njoj žive ma kako god da se oni zvali.
Apeliram stoga, ne na Hrvata, niti na Srbina, Bošnjaka, Mađara, apeliram na Čovjeka, državljanina Republike Hrvatske da ne započinje novu borbu, jer dobro znamo na prošlosti da ništa lijepoga nije donijela. U ovom sukobu nema pobjednika, to znaju i jedni i drugi, ma kako god se oni nazivali…
Čemu raspravljati o natpisima u zemlji koja je osiromašena, u kojoj mladići i djevojke uz visoko obrazovanje sjede besposleni. Zemlji u kojoj je dug premašio sve moguće barijere, u kojoj je svakog dana lista nezaposlenih povećana za nekoliko stotina novih imena. Mislim da sam u nekoliko rečenica rekao i previše…
Stoga, želim kao mladi čovjek lupiti pljusku i jednima i drugima. Otvoriti oči javnosti koja izmanipulirana započinje nove sukobe, dok se političari iznova uhljebljuju daleko od naših pogleda. Nisu naši problemi u slovima, niti u natpisima. Žalosno je da se na njima inzistira i da se oko toga diže buna. Podaci govore da je Vukovarska županija na samom dnu sa najvećom stopom nezaposlenosti. Ne bi li o tome trebali voditi rasprave? Jer ova činjenica direktno pogađa i jedne i druge.
Kao državljani Hrvatske trebamo cijeniti svakoga čovjeka ako u njemu postoji doza ljudskosti, sve ostalo samo su slova bitna za vođenje statistike, ništa više od toga. Stoga, apeliram na građane Hrvatske, građane Vukovara, branitelje, manjine u Hrvatskoj… borite se da ne izgubite svoju mladost, jer svi natpisi svijeta tada vam neće biti važni, jer tko će ih čitati, ako mladi „trbuhom za kruhom“ napuste ovaj prostor, ovu zemlju i svoje domove.
O tome treba „brujiti“, na toj priči napokon jednom u zajedništvu raditi, jer tu smo gdje jesmo, jedni s drugima, i ljudskost neka pobjedi sve barijere prošlosti. Vaša mladost nestaje, svakoga dana sve je manje stanovništva u ovoj zemlji. Nitko više ne zasniva obitelji jer nema uvjeta u kojima bi ta obitelj normalno živjela. To zaista jest temeljni problem ovoga društva, ništa drugo…
Opet ću ponoviti i naglasiti rečenicu : “…borite se da ne izgubite svoju mladost, jer svi natpisi svijeta tada vam neće biti važni, jer tko će ih čitati, ako mladi „trbuhom za kruhom“ napuste ovaj prostor, ovu zemlju i svoje domove…” i s ovom rečenicom pokopati ponovno vašu raspravu i pokušaj izvrtanja iznesenih misli… Usput da imalo držite do svojih misli ne biste se zvali VikAr već punim imenom i prezimenom stali iza iznesenih tvrdnji… Lijep pozdrav “čovječe pod maskom skriveni”…
Gospodine Gavrane, nakon razprave o Vašemu članku sam, iako sam nakon “tenzija” odustao, ipak pročitao. Moram Vam priznati, pogriešio sam!
Vi očiti izvršavate zadatak po nalogu “smanjiti tenzije”, pa morate “tenzije” najmanje jednom spomenuti da bi “izvršili zadatak”. Vi ste, mislim, plaćeni podavaliti “bratstvo i jedinstvo” pod “mir i dobro” i pomoći svojoj srbijanskoj slučajnoj VLASTI ostai VLADATI nad Hrvaticama i Hrvatima. To se Vašim jezikom zove PROPAGANDA.
Na žalost, plemeniti i pošteni nasjedaju.
[…] na tekst “VRATITE MAČ U KORICE” – autor: Antonio […]
Kako i sam vidim sve bi bilo u najboljem redu..kada bi se ustavni zakon o pravima nacionalni manjina u Hrvatskoj, stvarno dobro i kvalitetno i sprovodio onako kako to u njemu i stoji..Slično kao što ga imaju i Hrvatski iseljenici u Njemačkoj ili unekoj drugoj demokradskoj moderno razvijenoj Europskoj zemlji.U mjesto toga kako se vidi i izgleda u Sabornicu se rađe dođe..po nužnoj potrebi ili kad se je potrebno psvađati.Osobno smatram da mijenjanje gradskih obilježja na dvojezičnost..je ipak malo pretjerano pa to nemaju ni Hrvatski iseljenici..u cijeloj europi..bez obzira gdi su u većini.Postoji i zakon koji je utkan u onaj… Read more »
Bravo ANTONIO GAVRAN ! Mislim da tvoj pristup problemima današnjice u Hrvata ima ideju vodilju i nju bi trebalo sljediti.Osobno smatram da ču biti hendikepiran dok vas mladi gospodine ne upoznam jer ču biti nzakinut za mnoge razgovore razmjene mišljenja i ljepotu druženja iako sam ja kako u mojoj preljepoj Dalmaciji kažu stari prdonja. Moram reći da je gospođa Milica krasan osvrt dala a gospodinu Viktoru Arbanusu bih poručio da smo devedestih godina bili svjedoci ” OPLEMENJIVANJA HRVATSKOG JEZIKA TUĐMANIZMIMA KOJI SU NAS SAMO VRAČALI U NEPOSTOJEČU PROŠLOST” Zato gospodine Arbanas na Vaše znanje jezik nikad nije mrtav on je… Read more »
Ako je to gosp. Viktor jedini problem o kojem treba raspraviti iz ovog članka, onda Vam se ispričavam što tekst u Vama nije pobudio ono što je trebao… Lijep pozdrav!
U pravu ste gospodine Gavran, treba pisati i o tome kako takozvane Manjine u svjetu ili koje žive u takozvanim graničnim predjelima rješavaju slične jezične probleme. Treba zapisati kako je moguče bolje i lakše preko ustavnog zakona za ljudska prava riješiti takve poteškoče kojih nebi trebalo biti zato što ima puno važnijih zadataka kako ste i naveli. Treba mladima dati fundament za pristojan život i svaki pojedinac se može angažirati za jednu bolju budučnost u Hrvatskoj. A treba i prepoznati potencijale za bolju i evropsku Hrvatsku.Mržnja i gorčina nisu put prema slobodi i razvoju več demokracija koja nije tu preko… Read more »
Gosp. Gavran piše jako modernim jezikom javnih glasila! Zato nije ni potražio hrvatsku rieč za “tenzije”!