Emil Cipar
Prvi dan mjeseca svibnja bio i prošao. Prošao kao i puno dana dosada. S jednom iznimkom …prvi dan mjeseca svibnja bio je praznik.
Kakav praznik?
Pa onako …nije se radilo osim u hramovima hrvatskog gospodarstva: turizmu i trgovini.
U Okučanima se sastao državni vrh proslaviti početak operacije Bljesak. Operacija Bljesak – vojno-redarstvena akcija Hrvatske vojske i specijalne policije RH. Započela je 1. svibnja 1995., kada su hrvatske vojne i redarstvene snage munjevitom akcijom oslobodile okupirana područja zapadne Slavonije. U samo 31 sat oslobođeno je oko 500 četvornih kilometara teritorija koje je zaposjeo srpski agresor i uspostavljen je nadzor nad autocestom Zagreb-Lipovac. Akcija Bljesak bila je u vojnom smislu nastavak uspješne vojne operacije Otkos 10 iz prosinca 1991. kada je oslobođen veći dio zapadne Slavonije. Potpuno oslobađanje zapadne Slavonije u zimu 1991. spriječilo je potpisivanje Sarajevskog sporazuma i dolazak mirovnih snaga UN-a.
Nema sumnje …operacija Bljesak donijela je Hrvatskoj puno. Oslobođena je cijela zapadna Slavonija što je omogućilo normalan život u njenom središnjem i istočnom dijelu.
Nekoliko mjeseci poslije oslobođena je i Dalmacija i život se mogao vratiti u Hrvatsku.
I život se vratio u Hrvatsku, ali je i on oslobođen svih vrijednosti koje smo imali dotada. Sve što je na bilo koji način imalo neka socijalistička obilježja proglašeno je nepoželjnim.
Tako je i rad izgubio vrijednost. Rad kao motor života izgubio je cijenu.
Gotovo je cinično da se praznik zbog kojega se ne radi prvoga svibnja i zove Praznik rada. Radnička klasa, radnička prava, radničko dostojanstvo… sve je to postalo jugonostalgija …dakle nepoželjno.
U Jugoslaviji su nas učili da se od rada živi …pojedinac i država. U osnovnoj školi smo išli pomagati kod poljoprivrednih radova, kod elementarnih katastrofa.
Nije od toga bilo neke velike ekonomske koristi, ali je ona pedagoška bila neprocjenjiva. Osjećaj pripadanja radničkoj klasi, jednoj elitnoj klasi društva bio je vrlo važan.
A Prvi maj bio je Praznik borbe za radnička prava.
Danas je prvi dan mjeseca svibnja samo jedan od praznika koji nema nikakav značaj u društvu. Dobro …u gradovima se negdje dijeli grah.
Bilo je tako i Brodu. Prvi maj u službi politike.
Gradonačelnik Slavonskog Broda darovao je građanima grah. Tako je to trebalo izgledati i izgledalo je tako, iako su građani sami platili taj grah kroz razne poreze i namete koje im nameću država i Grad.
U velikom loncu od tisuću litara, koji djeluje vrlo atraktivno, kuhano je toga dana 80 kila graha. I kobasica u njemu, koja se zove pučka.
Puno kobasice!
I pivo i sokovi i glazba uživo… sve je to podijeljeno toga dana.
Nekoliko stotina metara dalje ista slika samo druge političke boje. Socijalistička stranka dijelila je također grah. Ne znam zašto to nije išlo pod jednom kapom, ali dobro sad.
I socijalisti su zaboravili zbog čega je prvi svibanj praznik, zaboravili su svoje korijenje. Zaboravili su Đuru Đakovića, čovjeka iz susjedstva i velikog borca za radnička i ljudska prava koji je za svoje ideale dao svoj mladi život.
A što su to ideali?
Isto nešto što vuče na komunizam. Riječ koja je gotovo izašla iz upotrebe u hrvatskom jeziku.
Jedem grah kojega sam preskupo platio …grah sa puno pučke kobasice u njemu i razmišljam:
Rekoh već Bljesak je oslobodio dobar dio Hrvatske. Sada sami možemo birati svoj put.
Pitam se zbog čega smo izabrali baš onaj put koji vodi ka pučkoj kuhinji.
Komunisti su imali ljepše ideale.