Kako smo slavili 1. maj u Strušcu
piše: Marija Matijašević
Već desetljećima se nije 1. maj slavilo u selu, kao nekad, i to mi nedostaje. Nedostaje mi limena glazba-puhači, koji su godinama na prvi svibanj, svirali zornicu kroz selo. Vozili su ih na zaprežnim kolima, kasnije na gumenjaku kojeg je vukao traktor kroz sve ulice sela.
Nezaboravno! U cik zore svira muzika, onda kada još nije bilo ni radija u selu. Mještani su ih dočekivali s rakijom, iskočivši iz svojih kreveta, ali svejedno radosni. Ti stari običaji su izumrli, kao i glazba. Nedostaje mi to.
Evo, počela sam obnavljati stare običaje. Počinjem sa Majban-Maibaum- Majsko drvo, koje se nekada postavljalo pred crkvom i oko njega snopovi kukuruzovine, koja se nakon večernje mise zapalila -kres, a momci su preskakivali preko vatre.
Mladima sam predložila da napravimo u selu Majban, i neki su odmah prihvatili. Josipa … Josip, Silvija, Joža i Marija.
Prvo sam moju susjedu Vesnu – šumaricu, molila da nam nađe Jalšu drvo, a onda drugog susjeda – Zdravka, da ju doveze. Ne treba biti visoka kao nekada, ali 6 metara može. Hvala im još jednom na potpori.
Ja sam našla platnenih traka i balona. Nekada su se vjesile flaše sa vinom, no to nećemo ovaj puta.
Najprije je trebalo sa svrdlom izvrtati duboku rupu, a onda postaviti nakićeno drvo. Nije to baš tako jenostavno, kao što se misli. A moralo se prije i pitati predsjednika mjesnog odbora za dozvolu.
Kada smo drvo dizali, selo se čudilo: -Što je to sada?
Na kraju su rekli: -Baš je lijepo!