O organiziranju međunarodnog likovnog natječaja, pripovjedaju naši umjetnici iz Iserlohna
pišu: Ankica i Ante Karačić
Iserlohn/ Naši prijatelji i dobri poznanici nas promatraju već 13 godina kako organiziramo likovne natječaje. Ne mogu nikako da shvate šta nam daje motivaciju da na kraju kada jedan natječaj prođe već počnemo razmišljati o sljedećem. Ne razmišljamo o odustajanju.
Iskreno rečeno, to je malo neobično da pojedinci organiziraju ovakve stvari. Logičnije bi bilo da to organizira neka udruga, misija ili škola.
I mi smo pomišljali kada smo krenuli s natječajem da će se netko uključiti tijekom vremena ali na žalost, to se nije dogodilo.
Možda je i bolje tako jer često puta je lakše nešto uraditi sam nego kada si ovisan o mišljenju drugih.
Pokušat ću Vam u par rečenica objasniti šta nama znači ovaj natječaj, zašto ga radimo i kako ga radimo.
1.Kako radimo natječaje?
Ovaj je natječaj prošao i već sada razmišljamo o sljedećem. Prvo biramo temu a onda partnera gdje če biti izložba. To znači da mjesec dana kontaktiramo nastavnice koje su nam se javljale a imale su pozitivan stav o natječaju, te tako pokušavamo naći partnera.
Kada to uspijemo i sve definiramo, šaljemo natječaj prvo na Hrvatski Glas Berlin koji je suorganizator a onda i na portale zbornica.com, portal HMI i croatia.org.
Poslije toga nastupa malo zatišje. Ali ne zaboravljamo natječaj. Počmemo polako prikupljati papir za diplome i zahvalnice, velike koverte za pisma i boje za tiskanje.
Dva mjeseca prije isteka roka za prijem radova pocinju masovnije stizati pisma.U prosjeku, dva do tri dnevno. Dakle, svaki dan treba poštu pregledati, upisati ime škole, nastavnika, učenika kao i adrese jer kasnije kada se radovi pomiješaju, za to nema više šanse.
Onda dolazi proglasenje; u gradskoj galeriji grada Iserlona postavimo radove po podu tako da ih žiri nesmetano može procijeniti. Žiri radi po našem upustvu. Naše je mišljenje da 10 % radova trebaju izdvojiti a onda oni sami od tih radova odrede 1., 2., i 3. mjesto. Svi ostali dobiju utješno 4. mjesto.
Kad to prođe onda nam treba dva tjedna za ispisivanje diploma, zahvalnica i pisama. Onda slanje pisama.
2.Šta nam znači natječaj?
To nije jednostavno objasniti, pokušat ću. Time mamo nekakav nevidljivi kontakt s „hrvatskim biserima“ rasutim po svijetu. Oni nas učine sretnim svojim sudjelovanje a mi njih zahvalnicom i diplomom.
Inače, u sredini u kojoj živimo nama ovaj natječaj puno znači I donosi, isto tako i žiriju jer je to i za njih i nas volonterski rad a mediji to prenesu. Reći ću samo jedan podatak, u gradskoj galeriji gdje svake godine djeci radovi budu izloženi za izložbu jednoga umjetnika treba platiti 15.000 eura.
3. Naša motivacija
Najveću motivaciju dobijamo od nastavnika i djece sa kraja svijeta iz Hobarta –Tasmanije i Punta arenasa iz Cilea.
U prvom redu želim spomenuti JOSIPA LUKAVECKOG iz Hobarta i Kristinu Bacani i njene predhodnike iz Punta Arenasa. Odnos koji smo uspostavili s njima se ne može riječima opisati. Naša je želja da, ako Bog da zdravlja, vremena i novac, posjetimo ove dvije destinacuje kako bi nas odnos zaokružili …