Iz naše arhive
Tako je pisao Emil Cipar/ objavljeno 04.08.2010.
U hrvatskim kalendarima 5. Kolovoza upisan je kao Dan domovinske zahvalnosti. Od svih državnih praznika taj dan je jedini upisan i u mojemu srcu. Sjećam se dobro …kao da je danas bilo. Ležao sam u bolnici u Remscheidu na intenzivnom odjelu bez ikakvih kontakata sa vanjskim svijetom. Taj dan prebačen sam na normalni odjel sa telefonom i radiom. Odmah sam potražio Hrvatski radio. Vijesti je bilo u izobilju i svaka je bila ljepša od prethodne.
Sjećam se dobro i vremena blokade. Slavonac, koji je godišnje odmore provodio u Šibeniku. I onda balvani na cesti …balvani u glavama …domovina podjeljena. Dva puta blokiran.
Bljesak i Oluja omogućili su normalno funkcioniranje države …tisuću razloga da se datumi pamte i da se taj dan slavi.
Ali, pravi osjećaj slavlja nekako je zasjenjen. Fizički ne vidim balvane, ali nekako nismo slobodni. Kako se moglo dogoditi da se zbog Oluje moramo ispričavati drugima …otprilike…
-…ma nismo htjeli znate! Oprostite što smo se oslobodili od okupatora! Oprostite nam što volimo slobodu iznad svega! Nećemo više nikada! Evo obećavamo!
Da se razumijemo!
Ako su počinjeni zločini za vrijeme oslobodilačkih akcija …želim da se istraže i kazne. To trebamo učiniti sami i u tome moramo biti uporni. Kod jedne akcije takvih razmjera nije isključeno da ih je bilo.
Ali!!! Nismo smjeli dopustiti da se sama oslobodilačka akcija smjesti na optuženičku klupu i da nam sude drugi. Ti koji nama kažu …zločine treba kažnjavati …imaju dovoljno smeća pred svojim vratima i nemaju nikakav moralni autoritet upirati prstom u nas.
U narivu hrvatskog patosa …nazvasmo taj dan Danom domovinske zahvalnosti. Osloboditeljima domovine imamo puno razloga reći HVALA!.
Ali …što reći onima koji su dopustili da osloboditelji završe u Den Haagu? Što reći onima, koji s rukom na srcu svakoga 5. kolovoza u Kninu, prosipaju praznu demagogiju?
Ja ih ne mogu više slušati.
Tužiteljstvo u Den Haagu traži 27 godina za naše generale.
Dan domovinske zahvalnosti 5. Kolovoza 2010.
Hrvatska rasprodana, prezadužena ..bez trunke ponosa. Tko smo …što smo …gdje pripadamo …određuju drugi. Pitanje je samo koliko dugo će nam dopustiti da slavimo Dan državne zahvalnosti.
Ja jesam za dobre odnose sa susjedima …ali zbog Oluje se ne želim nikome ispričavati. Kažem …sjećanje na lijepe osjećaje od 5. Kolovoza 1995. je još uvjek svježe i želim da tako ostane vječno.
A Europska Unija!?
Teško mi pada, jer sam uvjereni Europljanin, ali ne želim da Hrvatska u nju uđe kao bezlična masa sačinjena od zemljopisa i 4 milijuna stanovnika. Želim da u nju uđemo kao Hrvati, koji imaju svoje dostojanstvo, svoju povjest, svoju čast…
Ne pognuti …kroz rampu, koju su nam malo podigli da se možemo uvuči, nego časno i moralno …sa svime što nas čini Hrvatima.
U svakom slučaju, sa Danom domovinske zahvalnosti!