OSVRT
piše: Emil Cipar
Već nekoliko puta sam pisao o propasti vrijednosti i vrednota, koje su nam dugo bili svetinja i na kojima je izgrađeno ono što nazivamo hrvatskim bićem.
Uvjek mi se činilo da je hrvatski čovjek postao nemaran, površan, zaboravan…
Što sam dalje svjedokom propadanja tih vrijednosti, sve više mi se čini da se sve to radi sustavno i s predumišljanjem.
Jer …svidjela se nekome Lijepa naša. To nije čudo, jer tako je bilo od stoljeća sedmog. Uvjek je nekome zapela za oko ljepota ove zemlje.
I pokušavali su neprestano dokopati se tog čarobnog dijela zemlje. I uvjek se vratili podvijena repa. Jer hrvatski narod, kao tvrd orah uspijeva …zahvaljujući svojim vrijednostima, koje počivaju na kršćanskoj tradiciji …odoliti svim pokušajima osvajanja.
Ponekad je borba trajala stoljećima, ali na kraju su ipak pobjedile upornost i volja.
Jedna od najvećih vrijednosti kod Hrvata bila je selo. Zdrave seoske zajednice… uzgojile i odgojile su generacije vojnika, umjetnika, znanstvenika…
I hranile hrvatski narod zdravim plodovima hrvatske zemlje.
Ali neprijatelj se dosjetio. Kada se već Hrvatsku ne može pokoriti silom, valja se poslužiti trojanskim konjem.
Treba ga uvući u Hrvatsku i uništiti hrvatskog seljaka. Ubiti u njemu onu marljivost, upornost, tvrdoglavost, vjeru u tradiciju.
Zahvaljujući svojim jatacima u hrvatskoj politici to je neprijatelju i uspjelo. Hrvatskog seljaka gotovo da i nema više, o zdravim seoskim strukturama da i ne govorim.
Stoljećima je hrvastki seljak morao nešto proizvesti da bi mogao nešto prodati. Proizvesti je mogao samo u znoju lica svoga. Ali seljak je razumjeo i taj teški rad pretvoriti u običaje, tradiciju, razonodu… Svi narodni običaji usko su povezani sa radovima na njivi u voćnjaku, u šumi… Uz rad se i veselilo, bodrilo, pomagalo u nevolji…
Sada hrvatski seljak živi od nerada …od neproizvedenoga. Zemlju je …plodnu hrvatsku zemlju zapustio, jer mu se ne isplati obrađivati ju.
Danas sam bio u voćnjaku i sa susjedom razgovarao o ne tako davnim, ali prošlim vremenima. Nekada je svaki djelić ove bogate slavonske zemlje bio obrađivan i cijenjen. Razumljivo da je postojala i velika želja braniti i čuvati ga.
Devet desetina zemljišta u području u kojemu je moj voćnjak je danas neobrađeno. Voće uvozimo po niskim cijenama, jer su uvoznici subvencionirani. Tako je i s drugom hranom.
Hrvatska država je neprijatelj hrvatskog seljaka. Ubila je u njemu hrvatsko biće i neprijatelj ima sada lagan posao. Stranci će preuzeti hrvatsku zemlju, što kod inozemnog duga od 50 milijardi eura i nije posebno teško. Ljudi će jednostavno doći na svoje.
Potomci hrvatskog seljaka bit će im sluge …bez imena i prezimena, bez tradicije i običaja.
Hrvatska vlada i dalje degradira i ponižuje seljaka.
Tragedija se događa u vremenu kada hrvatski narod prvi puta sam bira ljude koji će upravljati državom.
Ili narod misli da oni upravljaju, a ustvari oni su samo sluge inozemnog kapitala, koji je zastupljen MMF-om, a koji je Hrvatskoj nametnuo pet imperativa:
– Bezuvjetna suradnja sa tužiteljstvom Haškog suda,
– Nastavak izgradnje strateških državnih projekata na bazi vanjskog zaduživanja,
– Prodaja strancima svih strateških gospodarskih subjekata u vlasništvu države,
– Potpuni povratak ranije izbjeglih Srba i njihov ulazak u izvršnu i sudbenu vlast,
– Apsolutni odmak od hrvatskog naroda u BiH.
Koliko je od toga vlada do danas ispunila na zadovoljostvo MMF-a …procjeni sam. Mene najviše brine umiranje hrvatskog sela i svega onoga dobroga u njemu što nas je stoljećima održalo na životu.
Sve me to podsjeća na onaj oglas:
Mjenjam ladu s kukom za Yugo sa kukom!
Šifra: Kuku meni, kuku tebi.