OSVRT
Piše: Ivek Milčec
Da se razumijemo: protiv Jadranke Kosor, kao žene, apsolutno nemam ništa!
A kako i bih kad smo gotovo već dvadeset godina znanci i, na neki način, novinarski, i kolege.
Novinarski kodeks je da se kolegu novinara neargumentirano ne napada i da mu se pruži maksimalna potpora u njegovom, teškom i odgovornom radu. Dakle, u ovome tekstu nije mi namjera pisati o novinarskoj nego o političkoj karijeri hrvatske premijerke Jadranke Kosor.
O njezinim počecima u Večernjaku a kasnije radio postaji Zagreb ne bih pisao jer ne raspolažem s dovoljno, vjerodostojnih podataka, ali treba spomenuti početak srpske agresije na Hrvatsku, stotine tisuća izbjeglica i prognanika kojima je svaka topla riječ bila dobrodošla i budila nadu u skori povratak u njihov zavičaj. Tako je tih, ratnih godina, Jadranki Kosor bio povjeren radni zadatak da uređuje i vodi radio emisiju za izbjeglice i prognanike koja je u vrlo kratkom vremenu postala jedna od najslušanijih i najpopularnijih projekata Hrvatskog radija. Naravno, s popularnošću emisije rasla je i popularnost Jadranke Kosor koja je ubrzo (pored ratnih reportera s prve crte bojišnice) postala radijska mega zvijezda.
Njezina popularnost nije promakla vodstvu HDZ-a pa je naočita radijska voditeljica postala članica vladajuće stranke, saborska zastupnica i članica najužeg vodstva tog ,kako su ga voljeli zvati, svehrvatskog pokreta.
Politička zvijezda Kosorove sve više je dobivala na važnosti pa je obnašala dužnost potpredsjednice Sabora, Vlade i HDZ-a da bi prošle godine, nakon sramotnog bijega i ostavke njezinog mentora Ive Sanadera, na opće iznenađenje, postala predsjednica Vlade i najjače stranke u Hrvatskoj.
Da li je dorasla toj, odgovornoj dužnosti?
Pokazat će to sljedeći ( 2011.) parlamentarni izbori koji će biti pravi pokazatelj što hrvatski birači i građani misle o neprekidnoj, osmogodišnjoj vladavini HDZ-a.
Mnoge političke, gospodarske i korupcijske afere (u koje su umiješani istaknuti HDZ-a kadrovi) potresaju Hrvatsku pa nas ne bi čudilo da na sljedeće parlamentarne izbore izađe mali broj glasača što bi bila prava katastrofa za našu zemlju.
Ali, vratimo se mi na Kosorovu i njezin politički rad u proteklih sedam godina u kojima je bila, a i sada je, na vrhu državne vlasti.
U vrh stranke dolazi na HDZ-ovu Saboru aklamacijom delegata a predsjednica Vlade postaje na preporuku odbjeglog premijera, Ive Sanadera, kojemu je, da usput spomenemo bila desna ruka i uz kojeg je dobro ispekla politički (puno obećanja a malo koristi) zanat. Postavši premijerkom obećala je žestok obračun s kriminalom i svim njegovim posljedicama za Hrvatsku,pa su tako uhapšeni neki vrlo moćni ljudi (Polančec, Mravak itd.) kojima tek na sudu treba dokazati njihovu krivnju.
Međutim, u svemu tome začuđuje stav premijerke i nekih ministara da nemaju pojma o prljavim rabotama sada pritvorenih direktora javnih tj. državnih poduzeća (HAC,INA, Podravka itd.) pa se postavlja opravdano pitanje da kako je moguće otuđiti milijarde kuna, eura ili dolara, kakve su to kontrole, revizije koje nisu pronašle nikakve kriminalne radnje i zašto postoje Nadzorni odbori u kojima sjede mnogi ministri iz sadašnje, koalicijske Vlade?
Osim afera, hrvatsku javnost, na neki način, zabavlja i parlamentarni, aktualni sat u kojem premijerka, sve češće, traži zaštitu predsjedavajućeg od žestokih napada iz oporbenih klupa.
U zapadnim demokracijama, u čije društvo želimo ući, dužnost i zadaća oporbe jest da na civiliziran i argumentiran način napada vladajuće kako bi ovi još bolje vodili državu i društvo kojem su na čelu.
Na ovotjednom, aktualnom prijepodnevu, predsjednik Sabora, “barba Luka”, oglušio se na premijerkine molbe da ju zaštiti što je izazvalo, kako se čuje, još veće podjele u vodstvu HDZ-a.
Nije nikakva tajna da jedan dio HDZ-ovih moćnika, nakon Sanaderove abdikacije, nije dobro prihvatio Jadranku Kosor, koja je, kao što smo već gore spomenuli, preko noći postala predsjednica stranke i Vlade pa joj, gdje god to mogu, stvaraju probleme.
Da bi Kosorova učvrstila vlast u stranci i državi mora se najprije riješiti oponenata u vlastitim redovima što neće biti nimalo lagan posao pogotovo ako se bolje pogleda tko sve nije zadovoljan njezinim izborom.
Stoga, HDZ-ove unutarstranačke bitke nisu dobre za Hrvatsku koja se nalazi u dubokoj recesiji a koje nije smjelo ni biti da se odgovornije gospodarilo prirodnim i svim drugim resursima kojima obiluje Lijepa naša.
Za kraj ove godine, premijerka najavljuje rekonstrukciju Vlade (smjenu ministara) što bi trebalo izvući zemlju iz duboke političke, ekonomske , socijalne i financijske krize koja prijeti da nas povuče u još dublje, dužničko ropstvo.
Još prije koji mjesec, premijerka Jadre spominjala je svjetlo na kraju tunela koji je, na žalost,ostao u još većem mraku i nema izgleda da ga u dogledno vrijeme obasja samo jedna, dugotrajnija žarulja.
Da zaključim, uz sav premijerkin optimizam i fanatičnu želju za ostankom na vlasti, previše se toga dogodilo da bi se situacija u državi bitno poboljšala i osigurala HDZ-u miran san.
Isto tako, ni oporba na čelu s SDP -om ne može računati sa sigurnom pobjedom pa je lako moguće da opće nezadovoljstvo iznjedri po kojeg, regionalnog političkog luzera bez kojega neće biti moguće sastaviti novu, koalicijsku Vladu.
A Bandić, Kerum, Jambo i njima slični, već biraju odijela u kojima će svečano umarširati u Banske dvore.
Bože, čuvaj Hrvatsku od takvog scenarija!