TUĐE JE SLAĐE

OSVRTI
piše: Nada Landeka
U susjedovom dvorištu i korov izgleda kao cvijeće
Svima nam je već poznato samosažaljenje hrvatskih državljanja koji neprekidno ističu težinu trenutne situacije.
Nema se za život, teško je naći posao, naplativost je gotovo nemoguća. Tvrtke propadaju, radna mjesta se ukidaju, a mi se ne mijenjamo. Još uvijek nismo toliko nisko pali, da bi udarac bio toliko jak da nas prodrma, probudi i da jasno i glasno kažemo: živimo u rajskoj zemlji.
Živimo u zemlji koja pruža obilje svega.
Na svim stranama oko nas proteže se ljepota gdje god nam oko seže.
Putujući po Austriji, primijetila sam uređene okućnice, posađen baš svaki komadić zemlje, borovi uz autocestu. Pošumljava se na svakom koraku, a od Alpa su napravili pravi turistički bum. Putovanje u Austriju na skijanje je pitanje prestiža. Austrijski dvorci su meta mnogih znatiželjnika koji žedno istražuju povijesne detalje austrijskih careva.
Za ovom zimskom atrakcijom ni malo ne zaostaje niti susjedna nam Slovenija, koja se ni u ludilu ne može uspoređivati sa ljepotom naše Hrvatske, a niti u količini te ljepote. Dvorci, toplice, parkovi, skijališta – često su odrednice naših državljana koji uživaju u ljepotama susjednih zemalja.
Italija je takodjer odrednica mnogih Hrvata. Svi se vole skijati, a naročito se vole skijati u mondenim skijalištima Italije, Francuske, Austrije, dok je Slovenija posljednja opcija, ali u posljednje vrijeme takodjer prihvatljiva.
Talijanski vinogradi odrednica su domaćih ljudi koji s radošću hrle u berbe talijanskih vinograda. Tu se uz dobru vinsku kapljicu sklapaju vrhunski poslovi.
U Francuskoj su razvili pravi biznis uzgojem ljekovitog bilja koji namjenski koriste za vrlo skupocjene kreme, koje dalje prodaju po cijelom svijetu, dok je posjeta Eifelovom tornju nešto što se smatra sasvim normalnim, baš kao i muzeju Louvre. Od Lurdesa – svetišta napravili su pravi biznis, i u njega se svake godine slijeva na tisuće ljudi slaveći Majku Božju Lurdsku.
Irska je takodjer zemlja koja ni blizu nema takve prirodne ljepote kakve ima Hrvatska. Unatoč tome to je atraktivna turistička zemlja koja skupo prodaje i najmanji njezin prepoznatljiv znak, a naročito je poznata po djetelini – suveniru koji je uz Sv. Patrika njezin zaštitni znak. Čak i irska ovca ima posebno značenje u predstavljanju turistima i predstavljaju je kao cjelinu po kojoj se Irska prepoznaje.
Madjarska nam nije niti do ramena po svojoj ljepoti, i daleko zaostaje u svojoj turističkoj ponudi dok Turska itekako dobro zna unovčiti svoje povijesne znamenitosti, pa čak i zanatlijske djelatnosti dok je trgovina zlatom najprepoznatljiviji znak Turske.
Njemačka, iako nema takve prirodne ljepote poput Hrvatske, baš kao ni neke prethodno navedene zemlje, znala je i još uvijek zna istaknuti svoje prirodne ljepote i znamenitosti, a poznati Octobarfest mjesto je koje po tradiciji privlači turiste iz svih dijelova Europe. Dvorci Njemačke izuzetno su očuvani i otvoreni znatiželjnim posjetiteljima, a kroz ulice grada često prolaze starinske kočije odjevene u njemačke narodne nošnje koje s ponosom oblače gotovo svake nedjelje, a na raznim svečanostima su neizostavne.
A što je zapelo s našom domovinom? Gdje god oko seže prostire se neopisiva ljepota. Toliko fantastičnih stvari oko nas.
Toliko mogućnosti za zaradu, za pretvaranje zemlje u novac.
Uzgoj maslina, vinograda, kupinjaka, jagoda, voćaka svih vrsta. Naše primorje poznato je najukusnijim mandarinama i narandžama, po vrlo ukusnim maslinama i maslinovom ulju, po ljekovitim travama neizostavnim u pripremama jela, čajeva, krema, tinktura, eteričnih ulja.
Naše planine još uvijek su nepoznanica. Predivne planine s još uvijek neotkrivenim tajnama. Kamešnica s koje puca pogled na more, i na Bosnu a koja obiluje prirodnim izvorima i na čijim vrhovima je tijekom cijele godine snijeg. Sljeme, u koje je uložen veliki novac da bi se uredilo skijalište koje je dovoljno dobro za svjetski poznate skijaše ali ne i za naše amatere. Selo Čigoč koje je europsko selo roda poznato po tim predivnim pticama, a još poznatije po svojim jezerima i starinskim kućama. Varaždinske Toplice poznate po ostacima rimskih kupališta, a takodjer i poznato lječilište, istovremeno veoma poznato po pravoj starinskoj zagorskoj kući prekrivenoj slamom (baš onako kako su naši stari to radili). Đurđevac poznat po picokijadi, naše primorje sa svim dvorcima….. Sinj sa svojom alkom i Crkvom Majke Božje Sinjske…… Naš Dubrovnik i njegova tvrđa…….. Dolina Neretve…..
Naši izvori tople vode, kao i izvori pitke vode….. Naša svetišta…..
Domaća jela zbog kojih navire pljuvačka na nepce, i bijeli kobasi koji su već dugo zaboravljeni specijalitet. Licitarska srca koja su ove godine obišla cijeli svijet putem medija jer su od njih napravljene jaslice izložene u Rimu. Naša slikarska naiva poznata i priznata u cijelom svijetu. Ravni kotari – trbuh naše domovine u kojem se urod mogao ubirati čak i do tri puta godišnje a čije lubenice su često bile predmet članaka u dnevnim listovima. Vinogradi širom lijepe naše koji mame ne samo ptice, već i uzdahe vinoljubaca koji svaki svoj dah i trud ulažu da bi što bolje rodio i da bi napravili što kvalitetnije vino koje je tako poznato u svijetu.
Naša polja umjesto da se plave od lana ili da se prelijevaju ljubičastim velom prelijepe lavande su pusta i ružna, a svi kukaju kako se nema što raditi. Šume širom Lijepe naše obiluju rijetkim biljem, zaštićenim u cijeloj Europi, baš kao rijetke životinjske vrste koje prebivaju u našim šumama: ris, divlja mačka, vuk, vidra, lasica, kuna zlatica i mnoge druge životinje.
Imamo čak osam nacionalnih parkova: Brijuni, Kornati, Krka, Mljet, Paklenica, Plitvička jezera, Risnjak, Sjeverni Velebit.
Parkovi prirode su Park prirode Biokovo, Kopački rit, Lonjsko polje, Medvednica, Papuk, Telašćica, Velebit, Vransko jezero, Učka, Žumberak – Samoborsko gorje, Lastovsko otočje.
Tko se od nas može pohvaliti da je posjetio ova fantastična mjesta koja su rijetkost i u svijetu?
Imamo i stroge rezervate: Hajdučki i Rožanski kukovi i Bijele samarske stijene.
Koliko poznajemo vlastitu povijest koja obiluje knezovima, kraljevima, vitezovima i njihovim prebivalištima koja su i danas posvuda, širom naše domovine.
Koliko često predložimo svojoj obitelji posjetu nekom od tih mjesta, a svojoj djeci pričamo o prirodnim ljepotama naše domovine?
I na koji način zapravo iskazujemo ljubav prema svojoj domovini?
Zapuštena polja, zarasli vinogradi, urušene kuće, zarasle šume i voćnjaci sigurno ne pokazuju znak naše ljubavi. Zbog čega mi ne možemo voljeti našu zemlju na isti način kako to vole naši europski susjedi. Jer oni vole do te mjere svoju domovinu da kao suvenir prodaju svaki njezin dio, uključujući i djetelinu. Ponose se svojim ovcama, kravama, jarcima. A mi imamo svoje ptice, zmije, magarce, ovce. Imamo svoje slapove, rijeke za draftinge, imamo prekrasne šume i ogromna prostranstva koja su trenutno zapuštena, imamo polja suncokreta, kukuruza, žita.
Na kraju imamo more puno riba. Biserne školjke….
Ljudi moji – mi imamo baš sve. A ponašamo se kao da nemamo ništa, i kao da to naše što imamo nije uopće naše.
I ono tuđe što je preko plota puno nam je draže i neprekidno u to zavirujemo. A možemo biti najbogatiji na svijetu. Samo trebamo potaknuti naše srce da malo više voli.