Nek se pamti i spominje
piše: Emil Cipar
Događaji koji se ponavljaju iz godine u godine, nazivamo tradicijom. Oni nam pomažu da neke stvari sačuvamo od zaborava, da ih prenesemo na iduće generacije, jer to je sastavni dio našega duha, našega prava na opstanak.
Jedan takav događaj je Sinjska alka. Lijepa tradicija, koja okupi veliki broj posjetitelja.
Sinjska alka, nas podsjeća, ili bi to trebala, na slavnu pobjedu nad Turcima. Dogodilo se to od 14. kolovoza 1715. kada je 700 hrvatskih vojnika iz Sinja uspjelo odbiti navalu vojske turskog seraskera Mehmed-paše Čelića koja je brojala 60.000 vojnika.
I kako ne biti ponosan na takvu pobjedu. Treba to prenositi na iduća pokoljenja, treba u njima bodriti i buditi naconalni borbeni duh.
Porazismo Turke i oni se razbijenog nosa i slomljene sablje vratiše kući. Nismo se pitali gdje su sada, šta rade…
Nismo ni trebali. Mi još uvjek slavimo pobjedu, gađamo u sridu, veselimo se, pijemo… Slave kršni alkari sa svojim kršnim momcima uz janjetinu, pivo i pjesmu. Kruha i igara …ko bi nam toga nadavao.
Za igru smo stručnjaci. Dokazujemo to i ovom alkom, koja se igra na račun poreznih obveznika, jer konji, alkari i momci koštaju. Ali neka …ima se.
A kruh? E jebiga …nećemo biti sitničavi. I njega ima …bilo ga uvjek. Trebaš samo skoknuti do prvog trgovačkog lanca i kupit kruha kakvog želiš. A imaš u tim trgovinama svega što ti duša želi.
Jedna druga tradicija, koja nema tako slavnu i godinama bogatu prošlost je „Zeleni tjedan“ u Berlinu. To je izložba kruha i svega onoga što uz to ide. Izložba poljoprivrednih proizvoda.
Čitajući napisano o ovogodišnjem sajmu u Berlinu, nije mi u potpunosti jasno tko je onu slavnu bitku u stvarnosti dobio. Hrvata nigdje, a Turci na svakom koraku. Kolegica, koja je posjetila sajam ipak je uspjela pronaći Hrvate. Nisu se usudili istaći ni nacionalne simbole ..previše Turaka, pa bi ih to moglo …nedajbože razljutiti.
A nisu se trebali bojati, jer moderan Turčin, naučio je nešto iz svojih poraza. Ne poteže on više sablju, nego novčanik. Promjenio je taktiku i osvojio Europu. I postavio svudgje svoje vazale. Tako i u Hrvatskoj. Vjerne sluge iz Hrvatske donesoše mu ove godine poseban dar …pileći kebab, made in Croatia.
Organizatori i odgovorni za ovu nacionalnu sramotu, vojvode i njihovi momci i cure iz Hrvatske gospodarske komore sliježu ramenima. Oprostite …nismo znali da je Berlin u Europi. Mi mislili …ko bi to znao, ima tih gradova posvuda, a mi nismo makli dalje od Sinja. Da smo znali, ponudili bi mi vama, neki originalni rvacki proizvod …picu ili amburger, ili ono …kako se samo zove…
Tako ponosni alkari u Berlinu, a njihov alaj-čauš iz Zagreba poručuje Hrvatima: kupujmo rvacko!
Takav dojam ostavismo u Berlinu. Nije to važno! Važno je da smo u Sinju, svoji na svome. Nek svijet dođe u Sinj i nek se nagleda onijeh kršnijeh momaka i one silne janjetine i ćevapa (od kebab) što ih tamo izjedemo.
E Jaco, Jaco …puno posla te još čeka!