piše: Milan Rajšić
“Sa istoka haračlije jašu, vode golu na repovjeh raju. Sa zapada haračlije jašu, vode golu na repovjeh raju. Jašu zmaji sa sjevera i juga, golu raju na repovjeh vode…”
Tako Mažuranić prije ohoho godina.
A danas, u ljeto godine gospodnje 2023.?
Sa istoka oblaci nadiru, nose vjetar i kišu. Sa zapada oblaci nadiru, nose kišu i vjetar. Nadiru oblaci sa sjevera i juga, vjetar i kišu donose.
Presvlačim se po dva po tri puta u toku dana. Čas sam kao slavonska snaša, obučen u pet majica, jakni i s dugačkim gaćama, čas sam član FKK kluba. A kad je sve u redu s oblacima i kišom, ne može čovjek mirno živjeti od malih krvoločnih beštija zvanih komarci i društvo, koji krv piju i za vrijeme ručka, i za vrijeme odmora na klupi, i u skromnom domu zvanom šator.
Loša vremena prijatelju moj, đavo ih odnio.
Ludo ljeto prijatelju moj, đavo ga odnio.
Dosadne beskonačne kiše prijatelju moj, i gaće mi mokre. Snažni ledeni vjetrovi prijatelju moj, mišići mi na nogama pucaju i bol me rastura.
Sunce prži, koža se crveni, usta suha…
Ljeto godine gospodnje 2023.prijatelju moj…
Prošle godine gospodnje, u 260 dana putovanja i lutanja od mila do nedraga, imao sam tri, slovima i brojkom 3, teška i neizdrživa dana. A sada? U tri dana putovanja i šalabazanja, čak 26 promjena vremena, koje se mirne duše moze nazvati Nevrijeme.
A tko te tjerao na put?, reći će te Vi i imate pravo.
Prije dva mjeseca sam pročitao samo naslov jednog teksta, potpisanog s dr. prof. sci… tamo negdje s nekog od nebrojenih univerziteta u Americi. Sarkastično se nasmijao i prošao pored poruke, kao pored turkog groblja.
A lijepo čovjek dr. prof, sci…. veli: Europu će zadesiti najhladnije, najvrelije, najpromjenjivije, najčudnije, najkatastrofalnije, najludje ljeto u povijesti kontinenta.
Kako vjerovati jednome od milijuna modernih proroka, koji se danas svakodnevno oglase u nekom od milijuna medija, a ono “dr. prof. sci…” i slicno, lako se kupi na najblizoj benzinskoj crpki i za sitnu paru.
Još da me nisu učili kao maloga, da će se u “posljednje vrijeme”, pojaviti brojni lačni učitelji, proroci, izliječitelji…
E zato ja sad, kao jedan od onih “blago siromašnima duhom, njihovo je Carstvo nebesko”, svakoga dana na svoj bicikl, vješam mokar šator, mokru vreću za spavanje, mokre navlačne hlače, mokre majice, mokre gaće… pa šaren, kao Ciganski orkestar, vitlam, veslam, vrtim uz rijeku.
Blago luđacima na biciklu, njihovih je devet stotina kilometara doline najveće europske rijeke!!!
Dunav, na putu prema Raju.
Blago siromašnim duhom, njihovo je Carstvo nebesko, kisa, vjetar, oluje, przione, bolni ubodi bestija.
Do Raja i kraja, na Crnome moru, ostalo mi je jos samo nešto manje od 2000 kilometara…
Al’ pričekat ce Raj, do 2024.
Vjera mi nešto oslabila, poslije prvoga kruga Pakla.