Iz naše arhive/ objavljeno 23.11.20116
piše: Vikorija Banić
Na vratima ureda pojavio se stariji bračni par. Kad kažem „stariji“ mislim 70-ak godina.
Muškarac je vrlo vitalan, mršav, uredan i zakopčan. Izuzetno simpatičnog lica i potpuno bijele kose. Premda na uhu ima zakačen slušni aparat, priča ugodno i relativno tiho. Žena je od onih za koje je odmah jasno da ne živi u Hrvatskoj. Hlače, jakna, torba, marama, način kako sve to nosi, sve mi nekako izgleda „njemački“, izgled koji prepoznajem od djetinjstva. Teško je…
Jedno mirno
Poziv za pomoć dolazi od peteročlane obitelji Sučić Mešanović iz Taborišta, 5 km udaljenog od Petrinje čija je kuća pretrpjela brojna oštećenja.
Neki dan je kod nas popodne bio unuk jer su roditelji bili na poslu, družimo se tako češće i baš nas to veseli. Baka kao svaka baka, bojim se da dijete ne bude gladno (vodim se svojom potrebom za jelom), pa ga često nutkam nečim za jelo.
Nedjeljni ručak! Svi smo za stolom.