događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
(Ponajprije Sonji, potom vlč. Darku, Slavici, Dubravki, Slavoncu i još nekima)
piše: Marija Kukić
Što je to ljubav bez krila? To je jedno od najljepših čovjekovih iskustava, a zove se prijateljstvo. O prijateljstvu su izrečene mnoge misli i izreke. Biblija je puna uzvišenih misli o prijateljstvu.
„Vjeran prijatelj pouzdana je zaštita.“
„Tko je našao prijatelja, stekao je blago.“
„Pravi je prijatelj balzam života…“ (Sirah, 6.)…
MALI JEZIČNI SAVJET / Iz naše arhive, objavljeno 18.09.2012.
Časopis Jezik
Za vladavine komunističkog režima u Hrvatskoj ukinuto je tisuće stoljetnih naziva mjesta i gradova koji su nosili imena kršćanskih svetaca. Tako su ime grada Sveta Nedelja, preimenovali u Nedelja, Sveti Križ Začretje u Začretje, Sveti Petar u Petar, Sveti Đurđ Ludbreški u Đurđ Ludbreški, Sveti Filip Jakov u Filip Jakov, Sveti Juraj u Trnju u Juraj u Trnju, itd.…
piše: Sandra Marelja Muić
Iz potpunog pljuska ravnokotarskim autoputom u suho sunce tišnjansko. Nevjerovatne popodnevne smjene vremena kad se zaputišmo hodočastiti Gospi od Karavaja u Tisno.
Sve su boje duboke i čiste, namreškana modrina i sočno zelenilo pri usponu.
Gruba diskriminacija hrvatskog iseljeništva u posljednjih 25 godina
piše: Dražen Katić
Zadnji članak koji sam pročitao u društvenim mrežama, a koji su sročili Hrvati Argentine nosio je naziv “Tko je kriv da smo mi rođeni u Argentini?”
To pitanje dovoljno govori o poziciji hrvatskog naroda u iseljeništvu i o diskriminaciji kojoj je hrvatski narod (iseljenik) izložen.
Nakon ovih napisanih riječi svi “veliki Hrvati” će skočiti na noge i …
piše: Marija Matijašević
Stružec/ “HRVATSKA JE MOJ IZBOR” bio je naslov jedne od tema na Hrvatskom glasu Berlin …
Bila je i moj, ali ima puno stvari i događaja, koji su me jako ražalostili.
Ovdje izgleda trebaju samo naš novac, to je jedino zašto nas malo i akceptiraju. Jer, gdje god se mi pojavili, oni nas “dišu”, “mirišu” …gdje smo bili sve ove godine?!…
Ivica Smolec
Ne plači mi, zlato, samo munja sijeva,
ma, začas će proći i taj pljusak kiše.
Slatko mi snivaj dok ti mama pjeva
i ničeg se ne boj, ne dršći mi više!
A kad se probudiš, sunce će se smijat’,
pred skloništem pjesmu započet će ptice
i novo će gnijezdo, tu, na brezi, svijat’.
Daj da mama vidi nasmiješeno lice!…
Samobor -grad pjesnika
tekst i foto: Marijana Šundov
Samobor/26.5.2015. /Priča o Samoboru, ako ikada može biti zaokružena priča o nekom gradu, ne bi bila potpuna bez ovog članka.
Pored crkve svete Anastazije skladnog, ranobaroknog zdanja iz 17.stoljeća nalazi se spomenik palim braniteljima u Domovinskom ratu – jednostavni obelisk sa hrvatskim grbom i natpisom: „Vječni spomen palima u Domovinskom ratu 1991. – 1995.“.
Odmah lijevo od spomenika na obnovljenom kamenom zidu crkve urezana su imena poginulih za Domovinu – godina rođenja, godina smrti, vrijeme života.
Gledam sjajni obelisk u kojem se odražava sunce, nebo, drveće …sloboda.…