događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Lakše je devi proći kroz iglene uši…
Katica Kiš
Novac je u današnjem društvu i svijetu priznato sredstvo plaćanja i razmjene, nositelj vrijednosti i računska jedinica. Za razliku od prijašnjih vremena, kada je novac kovan u zlatu, danas se novac tiska na posebnom papiru kao novčanice, kuje u kovanice ili knjiži kao bezgotovinski, na bankovnim računima.
Novac je danas potreban za pokrivanje osnovnih ljudskih egzistencijalnih potreba kao hrane, odjeće, stanovanja…
Prolazili su kroz velike bajke odrastanja, često zastajali u njima
Mirko Popović
Terra incognita, izusti i zadrži pogled na naslovnici Lucijine prve, davno napisane knjige. Pazeći da je ne probudi lagano lista zastajući znakovito na nekim stranicama, kao da je prvi put čita, sve dok mu se pred unutarnjim okom ne ukažu nejasne, isprepletene boje i igra sjenki na plafonu ne zašumi tišinom.
Bez otimanja zalijepi se za noćnu raskoš i otisne kroz vrijeme. Već drugi dan visoka…
Katica Kiš
Ujak Andrija, iz hrvatskog sela Punitovaca nedaleko Đakova, bio je po zanimanju brijač. Šaljivdžija po prirodi, govorljiv kao i mnogi brijači, obavljao je svoj brijački posao u maloj sobici svoje skromne kućice. Seljani su rado navraćali kod njega da im uljepša izgled, te da čuju i prodiskutiraju najnovije vijesti, popivši po jednu ljutu.
U to vrijeme neposredno poslije II Svjetskog rata, još nisu postojali električni brijaći aparati, a niti žileta, već je ujak Andrija svoj brijaći pribor, čeličnu britvu, često morao oštriti na debelim…
foto: Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak
Bilo je to na nekom drugom prostoru, u nekom drugom vremenu. Bilo je to davno. Al događaj koji se tad zbio, spominje se tolike godine. I govori o njegovoj važnosti.
Stolice i stol. U ovom vremenu, u zelenilu. Čekaju izletnike, šetače, putnike namjernike. A simbolikom podsjećaju na značenje današnjega dana. …
Moj put u Bratislavu i Beč
tekst i foto: Marija Matijašević
Moja je majka prva generacija, koja je otišla 1967 g. u Njemačku, u Schwarzwald, u sanatorij na vrh brda, ispod kojeg izvire Dunav.
Bilo joj je teško, pa je nakon dvije godine, taj posao zamijenila posom u bolnici u Ulmu. Tamo je bilo nešto bolje, lakše, samo da nije bilo rada po noći i nedjeljama i subotama. Ta bolnica je godišnje svoje radnike vozila na izlete, pa tako i u Beč u dvorac …
Ovaj narod časti me samo ustima, a srce njegovo daleko je od mene (Matej 15,8)
napisao: Zvone Bračun
Gdje su sada oni, koje je čudom ozdravio? Gdje su oni, iz kojih je izgnao nečiste duhove? Gdje su njihova braća i rodbina? Gdje je onaj tko bi se zauzeo za Njega? Gdje je onaj koji bi stišao bijesnu viku zavedenoga naroda? Gdje je onaj koji bi se usprotivio huškanju i nagovaranju zlobnih pismoznanaca i farizeja?
Među stotinama i stotinama onih, koje je čudom ozdravio, kojima je otpustio grijehe njihove, nema nijednoga, koji bi Ga utješio,…
Nagrada za njihov rad bio je samo pljesak publike
piše:Antonio Gavran
Na Cvjetnicu navečer sam čisto iz znatiželje otišao u Stare Perkovce kako bih prisustvovao prikazanju Muke Isusa Krista koju je u centru sela organizirala udruga mladih „Betlehem“. Naime mladići i djevojke, mahom srednjoškolci i starijeg uzrasta u centru Starih Perkovaca organizirali su predstavu u kojoj su glumili Isusovu Muku, smrt i Uskrsnuće.
